BORBE između Azerbajdžana i Armenije u spornoj regiji Gorski Karabah na južnom Kavkazu ponovno su se rasplamsale jučer navečer napadom na armenske položaje.
Azerbajdžanske trupe napale su armenske položaje na tri mjesta topništvom i oružjem visokog kalibra, izvijestila je ruska novinska agencija koja se poziva na armensko ministarstvo obrane. Azerbajdžansko ministarstvo obrane je pak priopćilo da je do borbi došlo zbog pokušaja armenske sabotaže.
Sukob između Armenije i Azerbajdžana oko sporne regije tinjao je desetljećima. Godine 2020. dvije su strane vodile krvavi rat za kontrolu nad teritorijem koji je, uz posredovanje ruskih vlasti, završio labavim primirjem.
Uzrok sukoba
Sovjetska vlada je 1920-ih u Azerbajdžanu uspostavila autonomnu regiju Gorski Karabah, gdje su najmanje 95 posto stanovništva etnički Armenci. Azerbajdžan inače na sjeveru graniči s Rusijom. Problemi u enklavi su krenuli 1988. kada su se vlasti u Gorskom Karabahu pokušale ujediniti s tadašnjom sovjetskom republikom Armenijom i proglasiti neovisnost od Azerbajdžana, još jedne sovjetske republike.
Godine 1992., nakon raspada Sovjetskog Saveza, izbio je rat između dviju novih zemalja oko kontrole nad regijom. Gorski Karabah se nalazi unutar međunarodno priznatih granica Azerbajdžana, ali je uglavnom pod kontrolom političkih frakcija povezanih s Armenijom.
U tom je sukobu ubijeno između 20.000 i 30.000 ljudi, a stotine hiljada njih je bilo raseljeno. Nakon primirja 1994., Armenija je dobila kontrolu nad Gorskim Karabahom, ali je također okupirala 20 posto okolnog azerbajdžanskog teritorija.
Eskalacija odnosa 2020. godine
Između 1994. i 2020. povremeno su se rasplamsavali sukobi duž granice. U 2016. su se tokom četiri dana dogodili žestoki sukobi između Azerbajdžana i snaga koje podržava Armenija u Gorskom Karabahu.
No 2020. je došlo do pravog rata, nakon što je Azerbajdžan pokrenuo ofenzivu preko linija koju su držale armenske snage i lokalni borci. Sukob je započeo ujutro 27. rujna, a trajao je šest tjedana, piše The Washington Post.
Jedna od njegovih glavnih značajki bila je vojna potpora Turske Azerbajdžanu. U mjesecima prije izbijanja sukoba, turski izvoz vojne opreme u Azerbajdžan porastao je šest puta. Turska je toj zemlji prodavala bespilotne letjelice i drugu opremu, za koju stručnjaci kažu da je pomogla preokrenuti situaciju u korist Azerbajdžana.
Rusija je posredovala mirovnim pregovorima i nakon dogovora je Armenija morala prepustiti dijelove teritorija koje je kontrolirala desetljećima. Ruske mirovne snage raspoređene su da patroliraju regijom.
Što se sada događa?
Azerbajdžan je početkom augusta ove godine saopštio da su njegove snage odbile armenski napad u blizini Gorskog Karabaha, pri čemu je ubijen jedan njihov vojnik.
Ministarstvo obrane u Bakuu optužilo je Armeniju za kršenje primirja, rekavši da su armenske snage pokušale zauzeti brdo u okrugu Lachin, području koje kontroliraju ruske mirovne snage.
Vojska u Gorskom Karabahu osporila je ove navode i optužila Azerbajdžan za ubojstvo dva vojnika, proglasivši "djelomičnu mobilizaciju".
"Primirje kojem je posredovala Rusija nije donijelo ni potpunu stabilnost ni sigurnost na području regije. Rusija nedvojbeno ima najveći utjecaj od bilo koje vanjske sile pri koordinaciji prekida vatre, ali je potrošila svoje resurse i fokus u Ukrajini", napisali su u travnju Alex Fults i Paul Stronski iz Zaklade Carnegie za međunarodni mir.
No, čini se da se novonastali sukob, koji je izbio jučer navečer, ubrzo smirio.
Armenski premijer Nikol Pašinjan telefonski je razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i američkim šefom diplomacije Antonyjem Blinkenom kako bi razgovarali o situaciji, ali Reuters navodi da lokalni mediji izvještavaju da je dogovoren prekid vatre.