Ovo su najomraenije ene na svijetu. Napadaju ih i islamisti i zapadni liberali
*
Ovo su najomraenije ene na svijetu. Napadaju ih i islamisti i zapadni liberali
KAD SE GOVORI o najugroenijim manjinama na svijetu, vie je kandidata za tu nesretnu poziciju. Prema Ujedinjenim narodima i drugim organizacijama, to su Rohinde, muslimanska manjina u Mijanmaru koja je bila izloena brutalnoj kampanji etničkog čićenja, po nekim procjenama i genocida, uz vie od 10 hiljada ubijenih.
Prema neovisnoj britanskoj istrazi koju je ove godine naručio tadanji ministar vanjskih poslova Jeremy Hunt, a predvodio biskup Philip Mounstephen, krćani su najprogonjenija vjerska skupina, a njihov progon također se "pribliava međunarodnoj definiciji genocida". U opasnosti su da "budu izbrisani" u nekim dijelovima svijeta, pogotovo na Bliskom istoku. U Iraku se, primjerice, njihov broj smanjio s 1,5 milijuna 2003. na stotinjak hiljada danas.
Ugroena skupina o kojoj se malo govori
Diljem Zapada antisemitski incidenti i napadi također su u porastu. idovska groblja redovito su vandalizirana simbolom pod kojim je izvren Holokaust. Vie od 40% idova u Francuskoj i Njemačkoj je, prema anketi, razmiljalo o emigriranju jer se vie ne osjećaju sigurno. A u SAD-u su desničarski teroristički napadi na dvije sinagoge u kojima je ubijeno 13 ljudi pokazali da ni tamo idovi nisu sigurni.
No, jedna se manjina - ili preciznije rečeno, manjina unutar manjine - gotovo nikad ne spominje u ovom kontekstu. To su bivi muslimani, ljudi koji su odlučili napustiti vjeru, odnosno oni koji su je izgubili. U manje-vie svim ostalim religijama danas apostaza ili odbacivanje vjere u najgorem slučaju rezultira osudom obitelji i ire zajednice te drutvenim izopćenjem. Zakon se u takva pitanja ne upliće.
Kazna za one koji napuste islam je - smrt
Za muslimana koji napusti svoju vjeru ili se preobrati na neku drugu u nekim je hadisima (svetim spisima u kojima su zabiljeene riječi i postupci proroka Muhameda, a na kojima se temelji islamski zakon zvan erijat), ali ne i u samom Kuranu, predviđena najtea moguća kazna, smrtna. Nasuprot tome, stručnjak za islamsko pravo Wael Hallaq, među ostalima, tvrdi da zakon o naputanju islama uopće ne proizlazi iz Kurana, koji predviđa kaznu za taj grijeh samo nakon smrti.
Ipak, smrtna kazna je predviđena ne samo vjerskim propisima već i dravnim zakonom u osam većinski muslimanskih zemalja: Afganistanu, Brunejima, Mauritaniji, Kataru, Saudijskoj Arabiji, Sudanu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Jemenu. U drugim zemljama, poput Sirije, Iraka i Jordana, naputanje vjere je također ilegalno, ali uz manju kaznu. U zemljama poput Irana, Pakistana i Egipta bive muslimane također je moguće osuditi, čak i na smrt, irokom interpretacijom zakona o bogohuljenju i izravnim pozivanjem na erijat i fetve (pravne odluke islamskih muftija).
No, nasilje ili prijetnje smrću prema bivim muslimanima, ba kao i prema muslimankama koje "oskvrnu čast" obitelji i zajednice nepotivanjem vjerskih propisa, uglavnom ne vri sama drava, već pojedinci koji na sebe preuzimaju vrenje Alahovih odredbi - kako u muslimanskim zemljama tako i u manjinskim muslimanskim zajednicama na Zapadu.
Bive muslimanke podiu svoj glas na uas islamista - i zapadnih ljevičara i liberala
Unatoč tome, posljednjih godina stvorio se pravi mali pokret bivih muslimana, a posebice muslimanki koje o svom naputanju islama, razlozima za to i posljedicama s kojima su se morale suočiti zbog toga progovaraju javno. Njihov glavni zahtjev je naprosto sljedeći: da se njihova sloboda od religije potuje ba kao i prava i slobode svih drugih manjina.
Začudo, taj je zahtjev daleko kontroverzniji nego to bi trebao biti. S jedne strane, očekivano, napadaju ih i prijete im smrću muslimanski fundamentalisti. S druge strane, zapadni ljevičari, liberali i feministi, koji prema islamu i muslimanima u pravilu gaje ono to se često naziva "blagi ovinizam niskih očekivanja", estoko ih kritiziraju i dočekuju njihove poruke s prezirom jer se ova manjina unutar manjine ne uklapa u reducirani narativ o ugnjetavanoj muslimanskoj manjini i islamofobnoj bjelačkoj većini. Boreći se protiv demonizacije muslimana, sami upadaju u zamku demonizacije bivih muslimana.
Rodonačelnica i najpoznatija pripadnica ove zajednice ili pokreta zasigurno je Ayaan Hirsi Ali. Ova autorica, aktivistkinja i biva političarka rođena je u Somaliji 1969. Otac joj je bio jedan od vođa oporbe u Somalskom građanskom ratu, zbog čega ga je reim Siada Barrea zatvorio. S pet godina je, kao i milijuni djevojčica i djevojaka iz subsaharske Afrike, Egipta, Jemena i Indonezije, bila rtva enskog genitalnog sakaćenja koje se vri kako bi im se smanjio seksualni uitak i na taj način ih se odralo "čednima".
S devet godina je s obitelji odselila prvo u Saudijsku Arabiju, pa u Etiopiju i na kraju u Keniju. Pod utjecajem saudijske vjerske kole (madrase) koju je pohađala počela je simpatizirati radikalno Islamsko bratstvo. No, na kraju je, kako bi izbjegla dogovoreni brak koji nije htjela, pobjegla u Nizozemsku 1992. i tamo zatraila i dobila azil. Njeno razočaranje islamom kulminiralo je napadom Al Qaide na Ameriku 11. rujna 2001. 2002. je odbacila islam, postala nevjernica i počela javno kritizirati islam i islamsku kulturu.
2003 je postala parlamentarna zastupnica. 2004. je zajedno s nizozemskim redateljem Theom van Goghom napisala scenarij za kratki film Podčinjavanje, koji je problematizirao neto to je dotad bilo gotovo pa tabu na Zapadu: tretman ena u islamskim drutvima. Da stvar bude jo kontroverznija, u filmu su prizori zlostavljanja muslimanskih ena popraćeni odlomcima iz Kurana koje opravdavaju obespravljivanje ena i dominaciju mukaraca nad njima.
Prijetnja smrću pričvrćena noem za tijelo ubijenog redatelja
Samo dva mjeseca nakon to je film prikazan, islamist marokanskog porijekla ubio je Van Gogha nasred ulice u Amsterdamu i noem za njegovo tijelo pričvrstio pismo u kojem je zaprijetio da Hirsi Ali čeka isto. Tako je počelo novo poglavlje njenog ivota, u kojem je morala biti pod stalnom policijskom zatitom.
2006., nakon kontroverze oko njene prijave za azil i dobivanja nizozemskog dravljanstva, preselila je u SAD. U međuvremenu je objavila niz bestselera: Djevica u kavezu (2004.), Nevjernica (2006.), Nomatkinja: Od islama do Amerike - osobno putovanje kroz sukob civilizacija (2010.) i Heretkinja: Zato je islamu smjesta nuna reforma.
No, kako je primijetio Rich Lowry u časopisu Politico, iako bi Hirsi Ali kao izbjeglica iz patrijarhalne afričke zemlje koja zagovara prava ena trebala biti "feministička heroina", na Zapadu je ne doivljavaju tako jer je "disidentkinja pogrene religije". Andres Anthony je u recenziji Heretkinje zaključio da je "zbog odbacivanja islama (u sadanjem obliku) ne preziru samo islamski fundamentalisti već i mnogi zapadni liberali". Smatraju je islamofobkinjom koja mrzi samu sebe i traumatiziranom apologetkinjom zapadnog imperijalizma".
Yasmine Mohammed - Nepokrivena: Kako zapadni liberali jačaju radikalni islam
Vrlo sličnu ivotnu priču ima i Yasmine Mohammed, kanadska sekularna i feministička aktivistkinja i autorica egipatsko-palestinskog porijekla. Njeni roditelji su doselili u SAD, a potom preselili u Vancouver u Kanadi sedamdesetih, gdje se ona rodila. Nakon to su se njeni roditelji, koji su sami odgojeni u vrlo sekularnom duhu, razveli, njena majka je u lokalnoj damiji upoznala konzervativnog muslimana koji je ponudio uzeti za svoju drugu enu - iako je poligamija u Kanadi ilegalna.
Kao samohrana majka s troje djece u stranoj zemlji, ona je pristala, no za Yasmine i njene sestre to je značilo da im se ivot promijenio preko noći.
"Prije njega mogla sam se igrati s djecom naih susjeda, igrati se s barbikama, ići plivati, voziti bicikl, ići na rođendane, sluati glazbu... Bilo je to normalno djetinjstvo. A kad je on uao u nae ivote, sve je odjednom postalo haram, sve je postalo zabranjeno. Moja mama je počela pokrivati kosu, morali smo početi čitati tu knjigu (Kuran) čije riječi nisam razumjela, morale smo se početi moliti pet puta na dan. Opirala sam se tome od početka", prepričala je Mohammed u podcastu s američkim autorom, neuroznanstvenikom, ateistom i voditeljem Samom Harrisom.
Kad je imala 12 godina, ispričala je svom učitelju kako je njen islamistički očuh tuče i maltretira. Učitelj je sve prijavio policiji, ali sudac je odlučio da njena obitelj, budući da su Arapi, ima pravo odgajati je na svoj način.
Mučno iskustvo s nikabom
S 20 godina je bila prisiljena ući u dogovoreni brak, no za razliku od Ayaan, nije mogla pobjeći na Zapad i zatraiti azil jer je već ivjela u zapadnoj zemlji. Morala je početi nositi nikab, odnosno vjersku opravu koja pokriva ne samo kosu već i čitavo lice.
"To zaista pomae u dehumaniziraju, to je pomoglo pretvoriti me ni u to, kako bi me on (mu) mogao lako kontrolirati. Naprosto potiskuje vau čovječnost. To je kao pokretna komora za deprivaciju osjetila i vie niste povezani s čovječanstvom. Ne vidite dobro, ne čujete dobro, ne moete govoriti dobro, ljudi vas ne vide, samo vi vidite njih...vie niste dio ovog svijeta", opisala je svoje mučno iskustvo s nikabom.
Na kraju je saznala da je njen suprug pripadnik Al Qaide kojeg je podučavao Osama bin Laden osobno. 1996. je poslan u Kanadu gdje je trebao voditi ćeliju podrke teroristima koji su izveli napad 11. rujna 2001. Sve je to saznala tek kad se razvela od njega. A to je uspjela tek kad je imala spontani pobačaj, nakon čega je uspjela kriomice otići odvjetnici i zatraiti razvod, skrbnitvo nad prvim djetetom i zabranu pristupa. On je deportiran u Egipat, gdje je dobio 15 godina robije.
to ju je onda nagnalo da javno počne kritizirati islam i zauzimati se za prava bivih muslimana? Upravo Sam Harris, odnosno (ne)slavna epizoda emisije Real Time with Bill Maher u kojoj ga je glumac Ben Affleck napao kao rasista zbog njegove kritike islama.
to kad ena smeđe koe misli isto to i bijeli mukarac kojeg optuuju za islamofobiju?
"To me natjeralo da progovorim. Svačija kritika na tvoj račun uglavnom je bila da si bijeli mukarac iz Amerike. A ja sam mislila: ok, ja sam Arapkinja smeđe koe i ena i kaem isto to on kae pa ćete moda morati odgovoriti na samu poruku", poentirala je Mohammed.
"Rastuuje me to oni smatraju muslimanke nekom drugom vrstom, koja je potpuno drukčija od njih", komentirala je zapadne feministkinje i ljevičare: "Ako vjerujemo da su svi ljudi jednaki, zato koristimo drukčija mjerila za te ljude?"
Govoreći o tezama svoje knjige Nepokrivena: Kako zapadni liberali jačaju radikalni islam, Mohammed je iznijela jednostavan, ali prodoran zaključak: "Ono to (izbjegavanjem kritike islama) radimo jest da poručujemo: mi ne elimo da te kulture napreduju, one trebaju ostati onakve kakve su bile prije 1400 godina... zato ljudi u tim zemljama ne zasluuju progres? Zato homoseksualci u tim zemljama ne zasluuju ne biti pogubljeni? Zato ene u tim zemljama ne zasluuju - ne osloboditi bradavicu, nego osloboditi lice?"
Slična pitanja postavlja i čitav niz drugih bivih muslimanki i muslimana. Sarah Haider i Muhammad Syed osnovali su organizaciju Bivi muslimani Sjeverne Amerike. Haider, koja je rođena u obitelji ijitskih muslimana u Pakistanu, doselila je u Teksas sa sedam godina, ali je postala nevjernica već sa 16 godina. Cilj njene udruge je, kako sama kae, "normalizirati neslaganje" u muslimanskim zajednicama i pruiti podrku "odmetnicima od islama koji ive s prijetnjom koja utječe na svaki aspekt njihovog ivota".
Iza "govora mrnje" stoji jednostavan zahtjev: Nitko se ne smije bojati za ivot jer je odbacio vjeru
Maryam Namazie je britanska sekularna aktivistkinja rođena u Iranu i čelnica Vijeća bivih muslimana Britanije, koja je 2015. pokrenula kampanju na drutvenim mreama pod hetegom #ExMuslimBecause. U manje od dva tjedna korisnici iz vie od 70 zemalja upotrijebili su ovaj heteg vie od 100 hiljada puta uz svoja svjedočanstva o razlozima zbog kojih su napustili ovu religiju. 2017. su sudjelovali u londonskom Prideu kako bi upozorili na to da se u 13 muslimanskih zemalja primjenjuje smrtna kazna za homoseksualce.
The fact that we cannot get Islamic communities to agree that it is not ok to beat your wife even âsymbolicallyâ speaks to the depth of misogyny in our communities.
Armin Navabi, kanadski sekularni aktivist rođen u Iranu, pokrenuo je online zajednicu Atheist Republic, a zajedno s Yasmine Mohammed, Alijem A. Rizvijem i Faisalom Saeedom Al Mutarom pokrenuo je i podcast Secular Jihadists from the Middle East.
There is an incredible secular movement happening in the Muslim world today.
"The Atheist Muslim" is aboutâand forâthese brave young Muslims who, at great risk to their lives, are choosing reason over religion.
Svi ovi aktivisti su, u manjoj ili većoj mjeri, bili izloeni hajkama na drutvenim mreama, pokuajima cenzure, odnosno "deplatformiranja" prilikom dranja govora na sveučilitima i zasuti kritikama da su islamofobi koji koriste "govor mrnje" protiv muslimana.
Ironično, upravo su ti ljevičarski napadi razlog vie zbog kojeg su ovi glasovi itekako relevantni u obrani liberalnih načela: pluralizma, individualizma, slobode govora i vjere - i slobode od vjere. Ali glavni i osnovni razlog je jednostavan koliko je i moralno neupitan, svim relativizacijama unatoč: da nitko ne bi smio strahovati za svoj ivot samo zato to je odbacio vjeru.