"BOLI me k...c za NATO." Tako je bivi predsjednik Donald Trump svojedobno izrazio svoje osjećaje o najstarijem i najjačem američkom vojnom savezu. Nije da je ta izjava, izrečena u prisustvu Johna Boltona, tadanjeg predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigurnost, ikome bila iznenađenje, pie za Atlantic povjesničarka i autorica vie knjiga o Rusiji i Istočnoj Europi Anne Applebaum.
Davno prije nego to je postao politički kandidat, Trump je dovodio u pitanje vrijednost američkih saveza. O Europljanima je jednom napisao da ânjihovi sukobi nisu vrijedni američkih ivota i da bi povlačenje iz Europe njegovoj zemlji utedjelo milijune dolara godinje".
>> Trump: Ohrabrio bih Rusiju da napadne članicu NATO-a koja ne plaća obveze
Trump je podsjetimo, nedavno rekao da bi "ohrabrio" Rusiju da napadne svaku članicu NATO-a koja ne plaća svoje obveze u sklopu zapadnog vojnog saveza. Bivi američki predsjednik priznao je kako je jednom rekao čelniku NATO-a da neće zatititi naciju koja ima zaostatke u plaćanju ako je napadne Rusija.
Tvrdi kako je najavio čelniku NATO-a kako će u tom slučaju "ohrabriti" agresore da "čine to god ele". Članovi NATO-a obvezuju se braniti svaku naciju u bloku koja bude napadnuta. Bijela kuća je Trumpove komentare nazvala "uasnim i bezobzirnim", pie BBC.
Obrambeni savez NATO, osnovan 1949. godine i tri četvrt stoljeća podravan od strane demokrata, republikanaca i neovisnih stranaka, dugo je bio na meti Trumpovog bijesa. Kao predsjednik, Trump je mnogo puta prijetio povlačenjem iz NATO-a, uključujući i na samitu NATO-a 2018. godine.
U prvom mandatu su ga odgovorili. Drugi put ga neće imati tko odgovoriti
No tokom Trumpova mandata povlačenje iz NATO-a se nije dogodilo. To je bilo zato to je netko uvijek bio tu da ga odgovori od toga. Bolton kae da je to bio on. Smatra se da su u tome sudjelovali i general Jim Mattis, ef predsjednikova ureda John Kelly, efovi diplomacije Rex Tillerson i Mike Pompeo, pa čak i dopredsjednik Mike Pence.
No Trump se nije predomislio, a ako bude ponovno izabran ove godine, nitko od tih ljudi neće biti u Bijeloj kući. Svi su oni raskinuli s bivim predsjednikom, u nekim slučajevima dramatično, a vie nema republikanskih analitičara koji razumiju Rusiju i Europu, jer većina ih je ili potpisala izjave protiv njega 2016. ili ga kritizirala nakon 2020.
"teta u prvom mandatu se mogla popraviti. U drugom mandatu bi bila nepopravljiva"
U drugom mandatu Trump bi bio okruen ljudima koji ili dijele njegovu nesklonost američkim sigurnosnim savezima ili ne znaju nita o njima i nije ih briga. Ovog puta zlovolja koju je Trump uvijek osjećao prema američkim saveznicima vjerojatno bi se očitovala u jasnoj promjeni politike. "teta koju je napravio u svom prvom mandatu bila je popravljiva. teta u drugom mandatu bila bi nepopravljiva", rekao je Bolton za Atlantic.
Institucionalno, a moda čak i politički, Trumpu bi naputanje NATO-a moglo biti teko za izvesti. Čim bi objavio svoje namjere, nastupila bi ustavna kriza. Za sklapanje međunarodnih ugovora u Americi potrebno je odobrenje Senata, ali Ustav ne govori nita o kongresnom odobrenju za povlačenje iz takvih ugovora.
Upravo zbog te rupe u zakonu, demokratski senator Tim Kaine i republikanski senator Marco Rubio predstavili su zakon, koji je već proao Senat, osmiljen kako bi spriječio bilo kojeg predsjednika SAD-a da se povuče iz NATO-a bez dvotrećinskog odobrenja Senata ili odluke Kongresa. Kaine je za Atlantic rekao da je "uvjeren da će ih sudovi podrati u tome i da neće dopustiti predsjedniku da se jednostrano povuče", ali će sigurno biti borbe.
teta će nastati i bez formalnog povlačenja jer kolektivna obrana postoji prvenstveno u umu
Razvila bi se i kriza u odnosima s javnoću. irok raspon ljudi - bivi vrhovni zapovjednici savezničkih snaga, bivi predsjedavajući Zdruenog stoera, bivi predsjednici, efovi stranih drava - sigurno će se okupiti kako bi zastupali NATO, i to vrlo glasno.
Ali nita od toga ne bi nuno bilo vano, jer mnogo prije nego to bi se Kongres sastao da raspravlja o ugovoru, teta će biti učinjena. To je zato to NATO-ov najvaniji izvor utjecaja nije pravni ili institucionalni, već psiholoki: Radi se, naime, o očekivanju kolektivne obrane koja postoji u umu svakoga tko bi prijetio članici saveza.
Ako Sovjetski Savez nikada nije napao Zapadnu Njemačku između 1949. i 1989., to nije bilo zato to se bojao njemačkog odgovora. Ako Rusija nije napala Poljsku, baltičke zemlje ili Rumunjsku u proteklih 18 mjeseci, to nije zato to se Rusija boji Poljske, baltičkih drava ili Rumunjske. Sovjetski Savez se suzdrao, a Rusija to nastavlja činiti sada, zbog njihovog čvrstog uvjerenja u američku predanost obrani tih zemalja.
U Kremlju stvarno vjeruju da je Amerika spremna na kolektivnu obranu. Zasad
Ovaj učinak odvraćanja ne dolazi samo od NATO ugovora, jednostavnog dokumenta čiji se potpisnici u članku 5 jednostavno slau 5 da će se âoruani napad na jednog ili vie njih u Europi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih".
Odvraćanje dolazi iz uvjerenja Kremlja da Amerikanci doista vjeruju u kolektivnu obranu, da je američka vojska doista spremna za kolektivnu obranu i da je predsjednik SAD-a stvarno spreman na akciju ako kolektivna sigurnost bude dovedena u pitanje. Trump bi to uvjerenje mogao okončati jednim govorom, jednim komentarom, čak i jednom objavom na drutvenim mreama.
Zato bi se itko bojao NATO-a ako predsjednik Amerike kae da neće pomoći saveznicima?
I neće biti vano ako se Kongres, mediji i Republikanska stranka nakon toga budu prepirali oko legalnosti povlačenja iz NATO-a. Jednom kada vrhovni zapovjednik kae "Neću priskočiti u pomoć savezniku ako bude napadnut", zato bi se itko bojao NATO-a, bez obzira na to koje obveze jo postoje na papiru?
A kad se Rusi, ili bilo tko drugi, vie ne budu bojali američkog odgovora na napad, anse da će ga izvesti postaju veće. Ako se takav scenarij čini malo vjerojatnim, ne bi trebao. Prije veljače 2022. mnogi su odbijali vjerovati da bi ikada moglo doći do potpune ruske invazije na Ukrajinu.
Kad je Atlanticova autorica zamolila nekoliko ljudi s dubokim vezama NATO-om da zamisle to bi se dogodilo s Europom, s Ukrajinom, pa čak i s Tajvanom i Junom Korejom ako bi Trump proglasio da neće potovati članak 5, svi su se sloili da bi vjera u kolektivnu obranu mogla brzo nestati.
Alexander Vershbow, bivi američki veleposlanik pri NATO-u i bivi zamjenik glavnog tajnika NATO-a, istaknuo je da bi Trump mogao povući američkog veleposlanika s dunosti, spriječiti diplomate da prisustvuju sastancima ili prestati doprinositi trokovima sjedita u Bruxellesu. I sve to prije nego to bi ga Kongres uspio blokirati: "Ni na koji način ne bi bio zakonski ograničen, sve bi to mogao napraviti."
Sve bi se promijenilo preko noći, rezultat bi bio kaos
Zatvaranje američkih baza u Europi i prebacivanje hiljada vojnika bi, naravno, potrajalo dulje, no svejedno bi sva politička tijela u savezu morala preko noći promijeniti način rada. James Goldgeier, profesor međunarodnih odnosa na Američkom sveučilitu i autor nekoliko knjiga o NATO-u, smatra da bi rezultat bio kaotičan.
âNije da moete reći: âU redu, imamo plan kako se nositi s ovimââ", rekao mi je. Ne postoji alternativno dostupno vodstvo, nema alternativnog izvora sustava zapovijedanja i kontrole, nema alternativnog oruja, čak ni alternativne opskrbe streljivom. Europa bi odmah bila izloena mogućem ruskom napadu za koji nije spremna, i za koji ne bi bila spremna dugi niz godina.
Bez NATO-a i bez američke predanosti europskoj sigurnosti, zalihe za Ukrajinu bi također presuile. Mogućnost da Amerika napusti NATO prisilila bi mnoge europske zemlje da zadre svoje vojne resurse kod kuće. U konačnici, uskoro bi se i sami mogli suočiti i s invazijom. Ukrajincima bi vrlo brzo počelo ponestajati streljiva.
Putina ne bi nita spriječilo da do kraja osvoji Ukrajinu
Rusko osvajanje cijele Ukrajine - to je jo uvijek cilj predsjednika Vladimira Putina - ponovno bi postalo zamislivo. Ukrajinska vojna logistika postala bi neodriva, jer bi Rusi mogli bombardirati zračne luke i druga opskrbna sredita u Poljskoj i Rumunjskoj.
Već su se jako pribliili tome. Najmanje je jedan ruski projektil slučajno pogodio Poljsku, a ruske rakete pale su i na rumunjsko-ukrajinsku granicu. Na početku rata Rusi su namjerno napali bazu u zapadnoj Ukrajini, vrlo blizu poljske granice, u kojoj se provodila obuka stranih dobrovoljaca. Ako Rusi počnu gađati baze unutar same Poljske, logistika naoruavanja Ukrajine postaje nemoguća.
to bi se dogodilo izvan Europe?
Ova bi promjena odmah odjeknula izvan Europe. Nakon to bi Trump jasno stavio do znanja da vie ne podrava NATO, svi drugi američki sigurnosni savezi također bi bili u opasnosti. Tajvan, Juna Koreja, Japan, pa čak i Izrael shvatili bi da vie ne mogu računati na automatsku američku potporu.
Kraj NATO-a moda ne bi izravno utjecao na njih, ali njegov bi pad signalizirao da svi diljem svijeta moraju pretpostaviti da Sjedinjene Drave vie nisu pouzdan saveznik. S vremenom bi svi američki saveznici počeli gledati na koga se osloniti.
Mnoge europske zemlje pribliile bi se Rusiji. Mnoge azijske zemlje bi kalkulirale da se, kako Kaine kae, "priblie Kini, čisto radi samoodranja". Kako bi izbjegli invaziju, pragmatični čelnici u blizini Kine ili Rusije mogli bi početi ozbiljnije shvaćati komercijalne i političke zahtjeve druge, odnosno treće najveće vojne sile na svijetu.
Ako Trump bude izabran, mnogi Amerikanci neće ni primijetiti to se događa u svijetu
U isto vrijeme, mnoge političke stranke i efovi drava (kako na vlasti, tako i izvan nje) uz potporu Rusije i Kine - ili Irana, Venezuele, Kube - imali bi uvjerljiv novi argument u korist autokratskih metoda i taktika: Vidjelo bi se da se Amerika, drava čiji je imid već ozbiljno naruen Trumpom i trumpizmom, povlači. S vremenom bi i američki ekonomski utjecaj opao. Promijenili bi se trgovinski sporazumi i financijski aranmani, to bi imalo utjecaja na američke tvrtke i na kraju na američko gospodarstvo.
Ako Trump bude ponovno izabran, Amerikanci će biti toliko obuzeti dramom propasti domaćih institucija da dugo vremena većina neće primjećivati probleme uzrokovane promjenama u međunarodnom poretkom. Problemi Litve i June Koreje činili bi se dalekima, nebitnima. Kraj američkog utjecaja vjerojatno bi se odvijao gotovo neprimjetno. Kad Amerikanci shvate koliko se toga promijenilo, bit će prekasno, zaključuje Anne Appleaum za Atlantic.