ZNANSTVENICI već neko vrijeme upozoravaju da se područje Arktika zagrijava dvostruko bre od ostatka planeta.
No, čini se kako je situacija na Arktiku postala posebno loa nakon najtoplijeg lipnja u povijesti mjerenja na ovom planetu.
Arktik u zadnjih mjesec dana, doslovno, gori.
Od Grenlanda preko Sibira i do Aljaske, ogromni poari i oblaci dima nadvijaju se nad sjevernom hemisferom naeg planeta. teta koju stvaraju je ogromna.
Preko 100 ogromnih poara samo u lipnju
Radi se o ogromnim poarima koji su toliko masivni da se vide i iz svemira. Naime, kako javlja Guardian, područje Arktika je od početka lipnja do sada pogodilo vie od 100 poara.
Najgore je na području Aljaske i Sibira, gdje je dolo do najvećih poara.
Neki od poara toliko su veliki da je njihova povrina iznosila 100.000 nogometnih terena. Kada to kaemo, govorimo o jednom od poara, ne o vie spojenih.
Guardian javlja kako se procjenjuje da je jedan poar koji je gorio u Kanadi u dravi Alberta bio veći od 300.000 nogometnih terena.
Clare Nullis iz Svjetske meteoroloke organizacije je u UN-ovom sjeditu u Genevi objavila zastraujuće podatke vezane za ovaj poar i okolnosti koje su do njega dovele.
Poari su za mjesec dana proizveli CO2 kao vedska za godinu dana
Najprije je rekla kako je ove godine prosječna temperatura za juni u dijelovima Sibira u kojima je dolo do poara i do 10 stupnjeva Celzija via nego to su to bile temperature u razdoblju od 1981. do 2000. godine.
Osim toga, objavljeno je i kako su arktički poari samo tokom lipnja proizveli 55 megatona CO2.
Sam po sebi, taj podatak mnogima neće biti jasan, ali kada ga usporedimo s činjenicom da toliko CO2 imisija proizvodi vedska, i to na godinjoj razini, taj podatak postaje straan.
Ali, to nije sve.
55 megatona CO2 je otputeno samo u poarima tokom lipnja. Od početka godine je na tom području proizvedena 121 megatona CO2. To je pak jednako godinjoj količini CO2 koju proizvede Belgija.
Guardian javlja i kako bi ovi poari mogli ubrzati klimatske promjene.
Dodaju kako ovi poari isputaju tetne zagađivače zraka, uključujući čestice otrovnih plinova poput ugljičnog monoksida.
Naruavanje kvalitete zraka
U Rusiji je čak 11 od 49 regija zahvaćeno poarima. Thomas Smith, geograf okolia pri Londonskoj koli ekonomije, za USA Today izjavio je kako ovakvi poari nisu zabiljeeni tokom 16 godina koritenja satelita na tom području.
Dodao je kako će oni dovesti do velikog globalnog zagrijavanja zbog velike količine CO2 koji stvaraju.
âOvo su neki od najvećih poara na planetu, nekoliko njih veće je i od 100.000 hektara"; rekao je.
âKoličina CO2 koji su proizveli poari Arktičkog kruga samo tokom lipnja 2019. godine je veća od količine CO2 proizvedene u istom području svakog lipnja od 2010. do 2018. godine"; dodao je.
Prema izvjetaju NASA Earth Observatoryja, poari stvaraju tetu i na područjima koja nisu direktno zahvatili. Naime, oni javljaju kako se oblaci dima ire Rusijom i kvare kvalitetu zraka.
Atmosferski znanstvenik Santiago Gasso je na svojem Twitteru objavio kako su sibirski poari stvorili dimni poklopac koji se protee preko četiri i pol milijuna kvadratnih kilometara sredinje sjeverne Azije.
âTo je zapanjujuće", dodao je.
Kako javlja Vice, koji se poziva na Moscow Times, gusti dim već je obavio brojne ruske gradove te je disanje oteano.
Javljaju kako su lokalni stanovnici odlučili pokrenuti peticiju kako bi pritisnuli vlasti da proglase stanje nude te kako ta peticija sada ima preko 400.000 potpisa.
Zato su emisije CO2 tako velike?
Postavlja se i pitanje zato su emisije CO2 odjednom tako velike. Kako pie Wired, do toga dolazi jer se ne radi o običnim poarima.
Razine CO2 su tako velike jer u ovim poarima gori treset. Treset je talog koji nastaje razgradnjom mahovina, trave i stabala u vlanim i močvarnim područjima. Koristi se u vrtlarstvu, ali je i izvor goriva.
U ovim poarima gore tresetita koja su najveća prirodna skladita CO2 na planetu.
Kada je treset vlaan, on je 95 posto vode, ali kada se osui i stvrdne, postaje jedna od najzapaljivijih stvari u prirodi.
Mike Waddington, ekohidrolog sa Sveučilita McMaster, rekao je za Wired kako zapaljena tresetita mogu proizvesti i imisija CO2 u jednom poaru koliko ih se ne bi skupilo u 1000 godina.
Dodao je kako za svaki hektar zapaljenog tresetita u zrak odlazi oko 200 tona CO2. Usporedne radi, prosječni automobil godinje u zrak ispusti oko 5 tona.
Dodaju i kako treset gori na neobičan način. Kada ga, primjerice, zapali munja, on će polako gorjeti sve vie ka dnu, poput cigarete, te će stvoriti ogromne rupe u zemlji.
Osim toga, iri se i postrance, čime nastaju velike emisije CO2, teta za ekosustav, teta za tlo i korijene.