Na margini TV Turnira šampiona za rukometašice u Tuzli
Organizacija na nuli
Neshvatljivo kako je organizator turnira pristupio velikom spektaklu koji je
to trebao biti
 U našoj zemlji rukomet, posebno ženski, po vrednovanju spada
u srednju kategoriju. Ipak, u Tuzli ima mnogo pristalica ovog sporta, ali nažalost,
u veoma malom broju Tuzlaci su propratili upravo završeni međunarodni TV
Turnir šampiona. Čak se u većini susreta dešavalo, da u dvorani tuzlanskog
Mejdana, bude više učesnika i službenih lica, nego samih gledalaca, iako je
ulaz u tri dana takmičenja bio slobodan.
Razloge slabe posjete treba tražiti u samom organizatoru.
Cjelokupna manifestacija svela se na tri čovjeka koja objektivno nisu mogla
zadovoljiti sve potrebe i zahtjeve učesnika, gostiju, novinara, domaćina...
Iako se domaćin RK Jedinstvo svim silama trudio svoje goste na
najbolji mogući način oduševiti gostoprimstvom i ljubaznošću, u čemu su
donekle i uspjeli, većina učesnika je jedva čekala da se turnir završi i da
krenu svojim kućama. Svi će reći da propusta nije bilo, da su se gosti osjećali
kao kod kuće, da nije bilo primjedbi, itd.
Pred meč između Kometala i Radničkog za treće mjesto na
turniru, umalo nije izbio skandal. Petnaestak minuta prije početka, sudija
Alija Hasić energično je odbio da sudi utakmicu, jer mu organizator nije
isplatio potraživanja za turnir, odnosno dnevnice.
Ni ubjeđivanja kolege Vlade Jovića nisu pomogla, pa je Hasić
sa Huseinom Krainovićem, jednim članom od pomenute organizacijske trojke, imao
žučnu raspravu u službenoj svlačionici, s nekoliko pogrdnih riječi s obje
strane. Na kraju je Hasić demonstrativno bacio ključ svlačionice i napustio
prostorije.
To je bio znak za alarm, a do starta utakmice ostalo je desetak
minuta. Ubrzo su ubjeđivanja urodila plodom, pa je, ipak, bez naknade koja je
obećana nakon Nove godine, sudija Hasić pristao da sudi utakmicu. Sve se to
desilo na očigled dvojice svjetskih EHF sudija iz Makedonije, braće Dragana i
Marjana Načevskog, koji su sudili finale.
Nakon turnira, organizator je na sav glas govorio kako su skoro
svi učesnici Drugog međunarodnog turnira potvrdili svoje učešće na narednom
trećem turniru, a isto tako potvrdili su i siguran dolazak, ako se na sljedećem
turniru ne pojavi podgorička Budućnost.
I prvi turnir koji je bio organizovan u Tuzli u januaru 2000.
imao je i previše propusta, a ovaj je totalni promašaj. Možda ne za
organizatora, ali za publiku, medije, goste, učesnike, sigurno da!
Bez prisustva doktora
Na turniru je bilo propusta na sve strane. Tako se desilo da na
posljednje dvije utakmice polufinala i finala nema doktora, iako po svim
pravilima bez njega ne može početi utakmica. Za tu priliku, trebao je
prisustvovati dr. Samir Mačković, ali je zbog opravdanih razloga bio odsutan,
jer mu je kćerka imala nezgodu, pa je morao hitno otići.
Iako je dr. Mačković na vrijeme obavijestio organizatora za
vanredni slučaj, ti isti ljudi su se oglušili, rekavši da u ekipama učesnika
imaju po fizioterapeuta i da su oni dovoljni. Na svu sreću, nije bilo
ozbiljnijih povreda prilikom mečeva, a ne smijemo ni pomisliti šta bi bilo da
je kojim slučajem bilo drugačije.
E. MUHAREMAGIĆ
|