TUZLARIJE - PREPORUKA ZA ďż˝ITANJEPreporuka za čitanje: Liza Vingejt ˝Dok još nismo bile vaše˝ Još uvijek nisu poznate sve činjenice u vezi Udruženja domova za nezbrinutu djecu Tenesija u Memfisu (Amerika). Neki dokumenti postali su dostupni tek 1995. godine.  Džordžija Tan bila je na čelu domova za nezbrinutu djecu od 1924. godine a radila su do 1950. godine. Bila je vrlo uticajna, kretala se u krugovima aktuelnih političara, smatrali su je majkom modernog usvajanja, a decenijama je rukovodila organizovanim otmicama i prodajom djece.
Otimali su djecu siromašnim, nezaštićenim, na prevaru, u bolnicama, od sedativima omamljenih porodilja dobijali su potpisane dokumente da mogu uzeti dijete ili bi samo rekli da je dijete umrlo. Oko 5.000 djece je oteto sa kućnog praga dok su se igrala, vraćala iz škole. Odmah bi im mijenjali dokumente, osnovne podatke, tako da im se nije moglo ući u trag. Posebno su bila tražena plavokosa i plavooka djeca koju su mogli odmah prodati. Do usvajanja djeca bi bila u domovima u kojima su svaki dan jeli dva oskudna obroka, gdje su bila na svaki način, pa i seksualno zlostavljana. Ne zna se broj djece koja su umrla usljed posljedica loših životnih uslova i premlaćivanja. U razdoblju od samo četiri mjeseca 1945. godine, epidemija dizenterije izazvala je smrt 40 od 50 djece iz jednog doma, a Džordžija Tan je tvrdila da je umrlo samo dvoje. Veza sa ljudima na položajima onemogućavala je da se istraži šta se tamo sve dešava. Ljudi koji su sumnjali naišli su na niz prepreka. Kada se dosta toga otkrilo 1950. godine, samo par mjeseci poslije Džordžija Tan je umrla, a ogroman broj porodica je bio silom razdvojen, njihovi životi su bili uništeni. Knjiga "Dok još nismo bile vaše", koju je napisala Liza Vingejt, govori o djeci koju su oteli. Kroz njene likove koje je na osnovu priča stvorila, čitalac saznaje puno od tim zloglasnim domovima, sudbinama djece, patnji bioloških roditelja kojima su djeca oteta, kao i šta znači kretati se u moćnim krugovima i moći decenijama sprovoditi prodaju djece. Procjenjuje se da je Džordžija Tan od prodaje djece zaradila sadašnjih oko 10 miliona dolara. Dijelovi iz knjige: (...) Noćas će biti pun mjesec, a na vodi će biti svjetlo gotovo kao usred podneva. Kako Arnijeva braća nisu tu, neće se ukazati zgodniji trenutak. Ne smijem da dozvolim da nas gospođa Sevije odvuče u Ogastu. Ne smijem da dozvolim da nas gospođica Tan natjera da se vratimo u dom. Uostalom, Fern počinje da misli kako joj je gospođa Sevije mama. (...) (...) Nisam sigurna koliko dugo sjedim tamo, dok me starica tapše i tješi a ja razmišljam o svemu što je razdvajalo djecu sa Arkadije. Sjećam se kako je Mej objašnjavala njihove odluke: Kada smo se ponovo spojile bile smo mlade žene sa životima, muževima i djecom. Odlučile smo da se ne miješamo međusobno. Bilo nam je dovoljno da znamo da smo dobro (...) U ovoj knjizi se govori o tajnama mnogih porodica i dilemi da li je treba reći ili ne.
Liza Vingejt je bivša novinarka i autorka više od dvadeset romana koji su osvojili brojne nagrade. Živi u planinama Uačita na jugozapadu Arkanzasa. S.M. |
