04.10.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
I danas možemo uživati u lijepom vremenu, i tako će biti kažu do polovine oktobra, a onda možemo očekivati i snijeg. To je onaj snijeg što bijel pada, a smeđ do crn na zemlji ostaje. Za smeđu boju nekada su mnogi govorili kafena, to dugo nisam čula što znači da su došle neke nove generacije koje ne znaju za kafenu boju.
Kao što vidite zakuhava se oko pravljenja benzinske pumpe na Stupinama, bez ikakve najave odjednom krenu gradnja i eno već fino napreduje. Čini mi se da je ovo prvi slučaj da u Općini Tuzla nisu baš jedinstveni oko neke odluke, i da ima puno onih «ja nemam pojma o čemu se radi». Šta je da je, lično ne vidim nikakvu potrebu za još jednom pumpom, pa još između zgrada. Stupine inače sada slove za elitnije naselje u Tuzli, nove zgrade i stanovi su mu digli cijenu kod našeg nobles svijeta. Pa ipak, iako između zgrada ima prostora za igru na uređenim i manje uređenim igralištima, to mi se naselje čini najgore za djecu jer je uokvireno frekventnim saobraćajnicama na kojima je dosta nesreća bilo. Sad su sve oči javnosti uprte u uzgradnju pumpe pa ćemo vidjeti šta če biti, a sumnjam da će gradnja biti obustavljena bez obzira što narad već peticije piše.
Danas je i Općinsko vijeće Tuzla, nastavak sjednice, i vjerovatno će trajati cijeli dan, po običaju, pa valja gimnastiku raditi i psihički se dva dana pripremati da se ono sve izdrži. Biće tu priče o problemima taksi stajališta, vijećnici će razmatrati i usvajati odluke o izmjenama i dopunama odluke o izdvajanju sredstava za rad parlamentarnih grupa kao o i odluke o naknadama predsjedavajućoj, zamjeniku i predsjednicima klubova vijećnika, malo o kablovskim operaterima koji građanima Tuzle krv na slamčicu piju i stvarno su više dosadni sa svojim opomenatama i slanjima računa. Tu je i urgencija MUP-u TK za pojačan policijski nadzor u naselju Irac, kao i na području cijele općine Tuzla zbog brojnih žalbi građana na provalne krađe, napade na prolaznike i drugo.
U svakom slučaju biće o Vijeću priče, a za sada malo muzike, malo osmjeha na lice, i idemo dalje u ovaj četvrti dan mjeseca oktobra.
Još se razbuđujem, iščaši vilicu od zijevanja.
Ništa od osmjeha. Dugo nisam čula tužniju pjesmu, pa Olivere dragi Dragojeviću, hoćes da me rasplačeš, a znaš da su žene na glasu da više plaču, ali maskara, taj izum za trepavice je plakanje pomjerio na kućno plakanje, a na javnom mjestu ništa od toga. Blago muškarcima, mogu da plaču kad hoće, da puše gdje hoće, da sjednu kako hoće, i niko ih neće ni pogledati. A ljudi ne slušajte ovu pjesmu da sutra ne pišemo o, gluho bilo, samoubistvima.
