03.10.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Evo još jednog lijepog dana. Srijeda je dan kada objavljujemo podatke iz Maričnog ureda Tuzla tako da ćemo poslije vidjeti ko su novi stanovnici našeg grada, koga više nema, ko je uplovio u bračne vode. Već duže vrijeme se uz datum i mjesto rođenja piše i sat, a to prije 30 - 40 godina nije bilo pa nam ostaje da vjerujemo mamama da se tačno sjećaju kad su nas rodile. Koga zanima horoskop to vrijeme rođenja je važan podatak.
A mi kao da i nismo u Evropi, sve mi idemo u Evropu kao da u njoj već nismo, bar geografski. Ma jesmo vala neka lakdrija od zemlje, pa ovdje neke svari da nisu od životne važnosti bile bi dobra podloga za viceve o Bosancima i Hercegovcima. Eto umro je predsjednik RS Milan Jelić i konkretno u Tuzli, ako ga neko i spomenu bilo je to u fazonu «ma baš me briga i za njega», ili nije on džaba bio predsjendik RS, ko zna šta nam je potpisiva sve. S druge strane u RS, geografski vrlo blizu Federaciji, a mi svi jedna zemlja, oplakuju čovjeka i imaju tri dana žalosti, knjige utisaka, gomile cvijeća, ucviljene osobe i sve što ide uz žalost.
Ne kaže se džaba "gdje je puno baba kilava su djeca". Tako i ova naša zemlja, svako je razvlači kako hoće uvlači gdje hoće, a njeni građani taman da su od plastelina do sada bi popucali, kako većina i jeste. Da nam svaki dan daju čokoladu rekli bi "nemoj više matereti" a ne za ove gluposti, vijesti o korupciji, kriminalu, za koje niko, ne da ne odgovara, nego još i učvrsti svoje pozicije.
Radio Soli nam izgleda u problemima, i tu je nešto svašta bilo, a šta je tačno to ćemo još vidjeti. Imamović predlaže uvođenje opcije da se ljudi izjasne kao Bosanci i Hercegovci, i sve je to lijepo neka se sve uvede, samo je problem kako promijeniti svijest ljudi pa da čovjek zemlju u kojoj mu se rodio pradjed, djed, otac, on i njegovo dijete, osjeća kao svoju zemlju, a ne da ga srce vuče nekoj drugoj koja ga i neće. Meni se stvarno čini da bosanski Srbi crkoše za Srbijom, neki će i pomoći da se klimavi temelji na kojoj Bosna stoji ruše ne bi li se dodvorili Srbiji, a briga Srbiju za njih i njihove probleme, samo im je terotorija bosanska zanimljiva i širenje utopističkih ideja koje samo zlo donose.
Naravno, da dodam NEKI, mada imam već dovoljno godina u produžetku leđa da mogu reći rijetki su, nažalost, rijetki su oni koji Bosnu osjećaju kao zemlju srcu dragu.
Na slici je stara tuzlanska ulica koja se nije puno mijenjala, samo što se sada tu mogu kola voziti. Bila je tu jedna radnja, zvala se "Adrija", baš preko puta "Složne braće". Kao i sve prodavnice tada, i u ovoj radnji su račune pravile na papiru na kojima se umotovao hljeb, radilo su u bijelim manitila, a džep na grudima bio sav od tragova hemijske olovke.
Evo i pjesme za fin nastavak dana, seksi glas Shakire i pjesma "No"
