17.11.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Jutros je Tuzla lijepo izgledala, sva onako bijela od snijega, ali evo već se topi i ulice su mokre. Prava bljuzgavica, ali gdje ima snijega tu su i djeca, rano jutros izašli i prave Snješka Bijelića, grudvaju se i uživaju. Sva djeca vole snijeg, a kako godine idu, nama koji nismo djeca nekako postaje sve hladnije, pa nam i ne godi previše vremena boraviti na snijegu.
Sinoć pišem da će snijeg iznenaditi komunalce, a nakon pet minuta prođoše i očistiše ulice. Nekada ljude bez razloga napadam, a da snijeg iznenadi komunalce više je fazon nego stvarnost. Ne znam da li će se i ove godine pored naše Solane uvoziti so za posipanje, kako se to kod nas već zna isposlovati.
Ljudi ne kupujte više hranu u velikim količinama, jutros sam obišla više radnji i ne mogu da nađem ulje, nisam pravila zalihu. Iako sam rekla sama sebi da nakon rata nikada neću biti bez zaliha hrane, ne pravim ih, ništa ja nemam u velikoj količini u kući. Tako je to kad čovjek brzo zaboravlja.
Još se ne zna hoće li ove godine raditi klizalište, radi se na tome, ali zbog visokih troškova, još ako bude blaga zima pa se troši više struje, slabo ćemo se klizati, a baš sam prošla prvi kurs. Kližem a ne držim se za ogradu, ne padam što je najvažnije, samo nikako da nađem odgovarajuću garderobu za klizanje, sve me nešto steže.
U toku dana ćemo pisati o beskućniku Fadilu, zaista sam se prijatno iznenadila kako se gospodin Alojz Knezović angažovao oko ovog slučaja. Fadil sada samo njemu vjeruje, i ide za njim, a inače se boji ljudi. Mogu misliti šta su mu ljudi sve radili kada je tako uplašen, još slijep, pa ne vidi ni ko mu prilazi. Grozno nešto.
Idemo malo sada raditi a vama puštam muziku i želim ugodan dana.
