21.11.2007. Servisne informacije .. i malo tuzlarija
Srijeda je baš hladna, jutros je bilo pet stepeni ispod nule, sve je zaledilo.
Imamo vode, struje, radijatori topli, istina baš ujutro i nisu i to mi je najgore, smeće nam odvoze, bebe se nove rodile. Ima i loših vijesti, nesreća bilo, vidjeli ste one iz crne hronike, da se čovjek naježi. Žao mi ovog Amira Ibrića kome je lobanja razbijena, ni krivom ni dužnom. Nema tih para koje njemu mogu zdravlje vratiti. Potrošit će on tih 10 000 na lijekove i operaciju, a od čega će poslije živjeti? Kod nas definitivno treba uvesti visoke kazne za nedjela, što više to bolje, pa neka misle malo svojom glavom. Sloboda se ogradila i platila, a dabogda da će ko od krivaca biti kažnjen.
Za koji dan će biti punih 12 godina kako je potpisan famozni Dejtonski sporazum, potpisan da stane rat pa da mi vidimo šta ćemo i kako državu da uredimo. Dvanaest godina nakon Dejtona ne treba puno analize pa da se vidi da nam je država svakakva, samo nije normalna. Zar je stvarno neizvedivo da BiH bude u svojim davno utvrđenim granicama, sa jednim predsjednikom kojem nije najvažnija stvar kako mu se zovu državljani već kako žive.
Nije za nas demokratija, ne znamo mi s tim, nama treba stega, ukinuti mogućnost da se djeca dijele u školama, kad pročitam naslove da djeca hrvatske nacionlnosti neće sa djecom Bošnjacima, plače mi se. Nisu djeca ništa kriva nego roditelji koji im mozak truju. Na nedavno održanim protestima u RS, dječak od 11 godina nosi Putinovu sliku, pitaju ga otkud mu slika, a on kaže da mu je dao nastavnik. Pa čemu ovo djecu uče u školama, ne znaju osnovne stvari, a znaju koga će mrziti iako im nije baš jasno zašto, samo zato što je druge vjere. A isti smo svi, isto izgledamo, rođeni u jednoj zemlji, imamo zajedničke uspomene i ružne i lijepe, dovoljno razloga da se držimo čvrsto jedni uz druge. Zašto naš čovjek više vjeruje stranu nego svom?
Eto čuli ste da nam policajci sada imaju značke, e baš me zanima hoće li kao u američkim filmovima da nam značku pokazuju. Samo neka me neko zaustavi, odmah tražim značku da vidim.
Sinoć bi na Dnevniku, da će poslanici koji su aktivni u diskusijima i redovni na sastancima biti dodatno novčano stimulisani. Pored onoga što imaju eto sad će imati i nagradu, jeste da su oni plaćeni da sjede na sjednicama ali pored toga treba im i nagrada, i to ne usmena ili pismena, nego novčana. Ma ja ba, najbolje su pare, neka ljudi kupe šta se njima sviđa. Baš me zanima hoće li i djeci uvesti novčanu nagradu što su redovni na nastavi, šta imaju od onih nagrada za odličan uspjeh i vladanje na papiru, dajte pare, dajte svima pare, dosta je lafina. Neka ide prvo poslanicima, da mi vidimo kako će se ljudi snaći, pa će i za druge biti.
Šta nam još u Tuzli ima? Ništa posebno, ulice pune ljudi, na stablima nove posmrtnice, drveće naše je kao Matični ured, najbolje ono zna ko je sve umro. Uz ulicu svijet prodaje najčešće gaće i čarape, ima i pet pari za marku, u Bosni niko više nema «krompira», niti ko šije čarape, samo bacimo, neka kad se ima. Prodaju se i kape i šalovi, i sve što treba za ovo godišnje doba, i sve to za male pare.
Idem da vam tražim pjesmicu, pazite da ne padnete, utoplite se i čitajte Tuzlarije :).
Evo jedne pjesme od Tošeta, prošlo je 40 dana od njegove pogibije, ne ostavljaju na miru njegove roditelje, izvlače se neke priče, uz lijepe sve je više i nelijepih, da se novine bolje prodaju. Stvarno se nema mjere, elementarne pristojnosti ili bar malo dobrog ukusa. Čak se i organizovano putuje u Kruševo na njegov grob.
