24.11.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Evo stiže i subota, meni radna da radnija ne može biti, baš kontam kako ću sve stići.
Najviše će biti trčanja da propratim obilježavanje Dana državnosti, a vjerovatno ću otići i da slikam malo takmičenje novinara u pravljenju «bosanskog lonca». Nisam se prijavila jer znam ja kako se kuha bosanski lonac, valja to da se krčka, a nema se kad osim malo slikati, kao što sam juče u BKC-u radila.
Što mi vijest o Kačavendi diže pritisak, pa taj me tip toliko nervira da ja to ne mogu opisati. Ne znam do kada će on biti tako tuzlansko - zvornički, je li ima kakav mandat, ili šta već, da se skine više uz njegovo ime ono tuzlansko. Ispod one crne mantije još crnja duša, sveštenik koji je odobravao ubijanje nevinih ljudi, sram da ga bude. I sad on traži neki vojni objekat, treba svešteniku stan. Ma ne treba ni jednom svešteniku ništa, i to mislim ovdje na sve vjere. Po čemu to neko ko sad narodu neke propovijedi govori treba da ima i stan, a za vrhunskog ljekara ga nema? Pa stan više ne dobija niko, pa taman da je na ne znam kakvom položaju, spasio 1000 ljudi, ili šta već, uz radno mjesto legalno stana nema, ali eto vjerski ljudi za sebe ga zahtjevaju. Baš kao u knjizi, nekada obrađivanoj za lektiru, u kojoj se jasno stavlja do znanja da svi koji se uz crkve drže nikada gladni nisu bili, sirotinja će njima brašna dati samo ih malo prepadni s Bogom, i kako će u pakao.
Čuj molim te treba mu vojna zgrada, pa kod nas djeca koja treniraju neki manje popularan sport ne mogu šupu dobiti da šta rade, vježbaju po podrumima. Ne bih ja za vjeru nikakvu ništa davala, neka se svi mole i klanjaju po kućama, to je ono pravo, iskreno, a ako hoće više ima vala i crkvi i džamija hićme.
U ponedjeljak se ne radi, a dijete mi još dežurno u utorak pa ne može sebi od sreće da dođe što nema škole četiri dana. Baš mi je čudno da nema još više neradnih dana. Kad god je Dan državnosti mene neka tuga uhvati, jer shvatim kako ovu našu Bosnu i Hercegovinu ne doživljavamo svi isto. Ne može se na dvije stolice. Bilo bi mi drago da doživim da smo mi građani BiH bez obzira ko smo, šta smo, i kojem se bogu molimo, ili ne molimo, jedinstevni u stavu da volimo domovinu.
Idem vam sada, puno pozdrava za sve koji čitaju malo Tuzlarija, evo imam za vas jednu radosnu vijest, stigli ste do zadnjeg reda. Uživajte uz pjesmice ljubavne, te su najbolje, ja se odmah zaljubim.
Evo pjeva Goran Karan, za njega i Gibonija su govorili da imaju kosu na kojima im zavide i žene, a sada nam je Gibonni počeo gubiti kosu, šta se može. Inače, gubitak kose mnogi muškarci doživlajvaju traumatično, a malo je žena kojima smeta proćelav ili ćelav muškarac. Kao i što neke žene nazor pokušavaju da izgube koji kilogram, a po mišljenu većine muškaraca bolja je i koja kila viška nego nervozna žena kakva samo žena zna biti kada je na nekoj režimskoj ishrani, tako se i neki muškarci smahtaše da budu manje ćelavi.
Eto, Karan nam pjeva, a i ja s njim ... poljubi me, i budi tu da sklopim oči na tvom toplom ramenu ....
