23.11.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Petak je fin i sunčan, nije nimalo hladno, jedino što su prljave ulice, a ono snijega što je ostalo više na ćumur liči.
Da vidimo šta nam ima u gradu. Pozorišni dani teku a u Mejdanu puno, promocija diplomaca, magistara i doktora nauka. Ne može se proći, sa svih strana škljocaju aparati, rodbina i prijatelji došli da se slikaju sa pametnim glavicama.
Opet moram o poskupljenju, u toku dana, nadam se da ću stići, pripremit ćemo jedan tekst, razgovor sa profesorom Izudinom Kešetovićem, da čujemo malo i stručnu analizu, a do tada vam mogu reći da me stvarno šokira bezobrazluk nekih vlasnika prodavnica sa prehrambenim proizvodima. Neki dan kada nisam pala u nesvijest kada sam vidjela da je litar ulja dogurao do 4 KM a danas vidim maslac naše tuzlanske mljekare, koji je inače najeftiniji, košta isto tako lijepih 4 KM. Pa ti kupuj domaće, i oni njemački jeftiniji. Pa stvarno nema smisla, što je previše previše je, naravno, ovo sve treba posmatrati iz perspektive onih koji ovdje žive i dobijaju penziju od nekih 250 KM ili platu od 400, pa fino hrana dođe kao luksuz, a gdje su ostale stvari, pa nismo ni mi hajvani da nam ništa osim hrane ne treba. Narod je naš previše dobar i pasivan, treba se buniti.
Kad smo kod hrane, neki dan je bila emisija o proizvođaču hrane, naime čovjek drži farmu pilića i sve je to urađeno po najnovijim stanadardima, ne može bolje, ima sve certifikate za zdravu hranu, ali kad sam ja ono vidjela, dugo će mi trebati da piletinu pojedem. Joj kako ih objese za noge, pa im ono perje čerupa neka mašina, pa u neku kadu ubacuju da im vade unutrašnje organe, pa ono se nije moglo gledati. Majko draga, da nam prikazuju kako kolju telad, jagnjad, kokoši i ostalo, pa ne bi niko meso jeo, ono je meni strahota. Ma ima u čovjeku tog licimjerstva, žao mu je životinje ali je jede, šta se može, lanac ishrane nam nameće da jači jede slabijeg. Nosimo i kožnu obuću i odjeću, i sve je to ok, i ne izgleda to meso loše u mesnici kad se sve fino isiječe, pa i tu smo se malo poboljšali, nema krvi, samo još u starim mesnicama vise one životinje sa raskolačenim očima i isplaženim jezikom, ali kažem da je ovakvih emisija više, poput ove koju ja odgledah, sve bi više vegeterijanaca bilo.
Eto tako je to bilo, čiča miča i gotova priča, i ja sam tu bio i vino sam pio, tako je moj tetak završavao svaku priču koju nam je kao djeci čitao.
Tetak i tetka su inače mnogima draži likovi iz uže familije, posebno djeca vole tetke, koje se smatraju vilama djetinjstva.
Pozdrav uz pjesmu iz prljave ali zato sunčane Tuzle.
Nina Badric - Ako odes ti ..... samo tebi pripadam, mene moraš voljeti.
