12.12.2007. Servisne informacije ..i malo tuzlarija
U Tuzli pada kiša, izgleda kao da je noć a odavno je svanulo, tako je mračno. Meni je najdraže kada je u Tuzli dosadno, jer kad nije, a rijetko je nešto zanimljivo, redovno je nešto sa kriminalom ili kakvim belajom.
Čuli ste o bombama, jedna kod Elektrotehničkog fakulteta, a drugo je bila lažna telefonska dojava. Kako bih ja kaznila te što nazovu da narod prepadaju, pa nije to prvi put. Što se tiče te, kako kažu eksplozivne naprave, možda je neki student mislio «obradovati» profesora. A čuj i to, mobitel zakačen za napravu, u moje doba na ONO i DSZ nam govorili da ne diramo olovke a sad bi dodali i mobitele. Bogami nije za šalu, treba ovo dobro ispitati. Teško mi je shvatiti da neko planira da nekome naudi, a još kad se tome doda da taj neko ne misli da može ubiti totalno nedužne ljude, dobije se kopletna budala koju, kako rekoh, treba dobro kazniti.
Osim kiše u Tuzli ima nekih prijema, presica, da ja to vama sada ne nabrajam, stavljat ćemo na vijesti.
Zanimljivo je šta to utiče na čovjeka kada je izbor muzike u pitanju, tj. muzike koja mu godi uhu. Mada se vremenom mijenja ono što nam se sviđa većina može reći da voli najviše određeni muziči pravac ali može slušati i neke druge. Jedino što je rijetko je da neko može slušati rok i narodnjake, to jedno drugo isključuje. Neko nešto želi slušati mada istinski ne uživa u nekoj muzici modernoj u određeno vrijeme, posebno ako je riječ o mladim osobama čija ličnost još nije izgrađena toliko da samouvjereno slušaju što se njima sviđa bez obzira na društvo i trend muziku tog vremena.
Muzika je bez sumnje nešto čarobno, budi u čovjeku razne emocije, u stanju je čovjeka usrećiti, ushititi, najtjerati nekoga da izjavi ljubav ali i da razbija po kafani. Muzika ima moć, a dobri pjevači preko nje mogu uticati na mnogo šta, pa nije ni čudo što se humanitarni koncerti organizuju jer tako je najlaške skupiti veću količini novca za kratko vrijeme.
Kada je moj sin bio mali, svašta je njega zanimalo, često stvari koje nisu zanimale djecu njegovog uzrasta. Pitao me je takve stvari da sam vremenom skupila fin broj bilježnica u koje sam zapisivala te njegove rečenice koje su me znale nasmijati, a nekad i zabrinuti jer mi je bilo i žao da se malo dijete opterećuje stvarima za koje su odrasli krivi.
Svašta je on volio, i rado učio, jedino nije htio da pjeva dječije pjesmice. Učio je i u obdaništi i mi smo ga kod kuće, ali on bi naučio što mora i ni jedna pjesma mu se nije sviđala. Neće dijete da pjeva. Učiteljica me jednom zovnula i kaže sve je OK ali muzičko zapinje, dok svi pjevaju on šuti. Idem ja kući i mislim, pa šta je tom mom djetetu, čudak neki, a ja bih da bude kao i druga djeca. Tek poslije sam se pomirila s tim da se djetetu ne sviđaju dječije pjesmice, a ni pop zvijezde koje sam ja rado slušala. Odustala sam i od tašun tašun tanana, i mede Brunde, i da ne nabrajam.
Gotovo bez najave otkri on legendarnu rok grupu Led Zeppelin, od tada je počeo njegov veliki interes za muziku. Sluša glasno, pjeva dobro, tekstovi ga zanimaju, a grupe su uglavnom one čiji su pjevači stari ko njegovi djedovi. Pa se žali što sada nema takvih grupa. Uz Led Zeppelin dragi mu i Deep Purple, AC DC, Flojdove, ZZ Top i drugo. Meni drago što mi dijete konačno propjeva, a bilo mi je drago i kada sma čula da u razredu ima još par dječaka koji slušaju istu muziku.
Preksinoć su Zeppelini održali koncert o kome se priča. Preostala tri člana grupe, pjevača Roberta Planta, Jimmya Pagea i Johna Paula Jonesa okupio je sin bubanjara Johna Jason Bonhama. Svirali su u Londonu pred oko 20 hiljada ljudi, bilo je puno poznatih muzičara koji ovaj zaista legendarni bend cijene.
Svirali su, kažu, kao momci, iako finih godina imaju. Naravno, moj sin bi sve dao da je i on mogao tamo biti. Htjela nehtjela o ovom bendu sam puno naučila, ovo je primjer da iver ne pada daleko od klade, a ovdje klada nisam ja hahaha, ko zna možda se i moj Grašo, Oliver, Gibonni i ostali probiju do rok glavice moga sina.
Kao što napisah, naučila svašta, pa tako mi je zaista zanimljivo da se značajni datumi osnivanja, raspada, izdavanja albuma poklapaju sa mojim značajnim datumima u životu.
Pa ako dođu u Tuzlu, mogla bih i ja na koncert, da vidim je li Planta još sluša glas a i stas, jer dok ja njemu ne čuh glas, mislila sam da se stasom i onom kosom probijao. Ali ima glas, stvarno svaka čast, a evo ga i u našim servisnim, pa red je. Gorane Karane, čekaj malo, sutra će tebe teta S.M. da pusti širokim narodnim masama, stariji imaju prednost.
