24.12.2007. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Ponedjeljak je, mnogi su teško ustali, posebno oni koji od srijede ne rade. Sutra je Božić, uskoro Nova godina, tako da nam kraj godine uvijek prođe u nekom praznovanju, više se priča o praznicima nego što se radi. Naravno, ko može.
Ovo je vrijeme kada mnogi dolaze iz inostranstva, gužve su u gradu. Kao i uvijek par dana pred Novu godinu, kada većina počne spominjati gdje će i kako će slaviti, mislim, zar je još jedna godina prošla? Iako se u toku godine puno toga desi, godine mi bukvalno lete.
Malo su mi dodijale i te proslave Nove godine jer su često pod nekim pritiskom, kao da po naređenju moram da budem raspoložena baš na Novu godinu. Cijeli život ih slavim, ili izlazim, ili sam negdje s društvom, i sve mi češće pada na pamet da taj doček odgledam na TV-u, jedem, ležim i spavam kad mi se spava. Naradim se, kuham, spremam, skupimo se, i onda kao da moramo biti veseli, eto dolazi Nova godina, ostalo nam negdje u podsvijesti da se tada mora biti raspoložen.
Nekada mi je znalo biti lijepo u Domu, Mejdanu, hotelu, Pivnici, svugdje se izlazilo i na kraju se sve svodi na ono, zavisi s kim si. Društvo je najbitnije. Kako god da bude, samo neka sve mirno prođe i život nek uđe u svakodnevnu kolotečinu. Na kraju krajeva, kako godine idu sve više volim red, što bi neki rekli uredan život.
Juče sam bila na jednom, kako se to kod nas kaže, naselju. Pa baš je lijepo kada je sve novo, nov stan, nov namještaj, pa sve nekako ljepše, modernije. Mogu vam reći da će uskoro Slavinovići biti možda i najmnoguljudnije naselje. Sastavljeno je sa Sjenjakom, gore već stanuje puno, a i gradi se puno. Vri od ljudi, i dobro je, širi se Tuzla tamo gdje ne tone i nikada nije.
Mogu ja vama reći da se meni, koja sam ovdje stalno, Tuzla brzo mijenja, a mogu misliti tek onima koji ovdje nisu dugo bili. Samo što oni često i nedostatke vide, a vidimo ih i mi, nismo čoravi, samo što smo realniji, znamo situaciju, zemlja je ovo iz rata izašla a svaki dan joj temelje potkopavaju, pa za jedan korak naprijed vuku je dva nazad.
Eto, ja vam moram ići, čeka me naporan dan, a nešto mi hladno, valjda se neću prehladiti, nisam planirala prehladu ovih dana, nemam ja to kad.
