27.12.2007. Servisne informacije ... malo tuzlarija
Evo ga četvrtak je, provjerila sam, prošlu srijedu sam pisala da je četvrtak pa me niko ne ispravi, samu sam sebe zbunila, tanka sam ja kad su dani u sedmici u pitanju. A ako još koji praznik bude, neću biti više nigdje tanka, neće me niko prepoznati kad me vidi nakon par godina, ali sad će biti malo slobodnih dana pa idem ja da se kližem i tanjim se. E što se to meni sviđa, ponese me ona muzika, šta li, pa mi nešto lijepo, zamišljam da sam Sanda Dubravčić, pa ja osvajam medalje, haljinica mi slatka, a Milka Babović opisuje moje šljokice.
U Tuzli je još uvijek snijega na sve strane samo sada je malo već dobio onu tuzlansku sivo smeđu boju, ali ima dijelova grada, recimo na Slanoj Banji, gdje još ljudska noga nije kročila, pa fino šetajte i budite prvi na svijetu koji će stati na netaknuti snijeg.
Ne volim čitati kad nešto psihijatri pišu jer ja se u svemu nađem, eto baš sam jednom čitala kako nije baš normalno da se čitaju registracije, broje balkoni i slično. Sada sam malo popustila ali nekada nisam mogla vidjeti zgradu a da ne izbrojim bar spratove, registracije se pročitaju, jedem kikiriki onaj u ljusci i kažem, e sada ću ja biti prva, baš prva na svijetu koja će vidjeti ovaj kikiriki, tako i kad stanem na netaknut snijeg, baš volim stati tamo gdje niko nije ili da stajem u tuđe stope da vidim koliki su nekome koraci, pa kad stanem u neke muške stope jedva uhvatim onu sljedeću. Kao da je Jeti stigao u naše krajeve.
E Jetija nema ali ima dosta našeg naroda koji sada ne žive u Tuzli. Pa mogu ja vama reći da se po njima, tj. po nama koji smo ovdje, najbolje vidi kako je jezik živ i kojom se brzinom razvija. Ušle u uho neke nove riječi pa nam sad k´o normalne, a bogami ovi neki kad stignu pitaju se šta mi to pričamo. Recimo riječ ( tj. dvije) "trzni me" nekako se pojavila unazad par godina, to znači nazovi me, ili trzni me pa da te nazovem, to je za one koji nikad nemaju kredita u mobitelu pa da ne troše.
Inače, meni je naš jezik super, šteta što se ono kako stvarno govorimo ne može i pisati, da to bude i književni jezik :) a ne samo ulični, naš tuzlanski sleng. Pa kojem bi strancu bilo jasno šta znači da je neko puk´o, skreno, šeno, šizno, šumašeno. E to je za duševne bolesnike koji i ne znaju šta ih je snašlo, ali kad neko misli da je pametan a provaljuje se, kažemo mi nije on sav svoj, fali njemu daska u glavi.
Kad je cura lijepa ili više zgodna, ima puno izraza, a od pristojnijih kažu recimo "jest´ dobra", a može ona biti vještica prava, koja karakerno je sve samo ne dobra ali "jest´ dobra" označava da je tu negdje 90 60 90, ili kažu cura je "k´o zvono", zvoni mala. A što je sad zvono zgodno, ko će ga znati? Bogat neko je "k´o brod", nekad se govorilo "pun k´o brod", ali sada je to skraćeno, pa je dovoljno reći "ma on je k´o brod". Džigeraši su narodnjaci, i tako dalje i tako dalje, nema tome kraja.
Raspisah se ja o ovome a zaboravila na druge stvari. Sutra ću vam pisati o maskembalu za malu djecu koji će biti u nedjelju i još nekim stvarima, a sada sviramo, pjevamo i pozdravljamo se.
Prije nisam slušala Doris a u zadnje vrijeme sviđaju mi se njene pjesme. Mijenja se čovjek dok je živ, toliko se kako godine idu toga spozna i shvati. Sve je to fino priroda podesila, mladosti su dovoljni mladost i ona poletna vedrina koja neminovno, kako godine idu, nestaje polako a situacije, problemi, nova iskustva je potiskuju. Za uzvrat se neke rupe iz mladosti pune mudrošću, životnom filozofijom. Nije bilo tako davno kada sam mislila da su stariji, svi stariji od mene, starci koji mi nemaju šta reći, međutim, daleko je to od toga. Zreli ljudi, muškarci i žene, imaju životom obogaćenu dušu koja mi se svida. A ja, na granici, prelaznom obliku mnogo čega, još malo pa možda i sebe nađem.
Dosta lafina, slušamo pjesmu .... i ne pomisli na mene kad te stignu uspomene i ne trudi se da znaš gdje i s kim sam sad ....
