06.02.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Evo mene opet da vam malo pravim društvo pa neka vi mene i ne zovete. Za one koji nisu u Tuzli da kažem da je baš sunčano i potvrdilo se ono da nakon kiše dolazi sunce. Juče je kiša počela oko podne pa je padala sve do naveće, a kako kiša u Tuzli u zimsko doba izgleda to je poznato, u rječniku stranih riječi opisano sa jednom riječju, užas.
I u životu nakon kiše dolazi sunce, ili je to nada, kad nam baš loše krene pa se tješimo sa onim, biće bolje. A šta možemo drugo. Dobro je da ne znamo šta nas čeka. Nego da se ja vratim kiši i suncu. Kad god gledam one vremenske prognoze nikako mi oni ljudi što pričaju o vremenu da sjednu pravo. Ili su oni nekako neiskusni, ili je ono baš teško raditi, ali meni svi izvještačeno izgledaju, pa i oni na svjetskim TV stanicama.
Neki dan sam pisala o izborima u Srbiji, a sada moramo malo i Ameriku spomenuti, pa ne može bez nje ništa. I tamo je borba neizvjesna. Hillary Clinton i Barack Obama gotovo izjednačeni, a dobro bi bilo da crnca malo gledamo na tako visokom položaju. Što mene nekad huja uhvati kad ja pomislim da je ta Amerika, sada kao pojam demokratije, tolerisala rasnu netrpeljivost u skorije doba, da su pedesetih godina prošlog vijeka crnci bili na najgori način diskriminirani. S druge strane to pruža nadu da ćemo i mi možda nekad doći tobe, još svi isto izgledamo.
Oprah se ovdje puno gleda, i nije mi nešto plaho simpatična ali neki dan čitam da joj naglo pada popularnost jer podržava Obama, a ne Clintonicu, kao isticala je žensku solidarnost a sad je ne pokazuje. Pa to je meni nešto bez veze, što se mora bilo ko solidarisati sa istim polom bez obzira na sve. Njen izbor. Clintoni su vidite vrlo ambiciozni, pa kako li njihovo dijete konta, sad malo tata pa mama predsjednici svjetske sile. A Hilllary vidite ima razumno ponašanje, da je recimo kojim slučajem neku drugu ženu muž prevario i javno je onako osramotio, našla bi ona načina da dođe do vojnog naoružanja i neku bombicu aktivira i cijeli svijet raznese, ali ona je pokazala da ima hladnu glavu. Mogla bi ona i dobra biti, još i žena, šteta što nije i crnkinja pa da zadovolji sve moje uslove. Eto, sad je Americi lakše kako je saznala za moja razmišljanja, mislim stvarno.
Nisam stigla napisati da moram slikati i Nazifa Gljivu, sve kontam da ga pitam “izvinite, a ko ste vi”, ja ne znam je li ovo njemu majka priroda dala ili je umjetničko ime, ali prezime je za komentara.
Pa pa, pozdravi, puse, mahanje i vidimo se sutra na istom mjestu, a u različito vrijeme.
