19.02.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija iz dana u dan
Rano je jutro dok ovo pišem ali ne mogu da vam kažem "dobro jutro" jer tekst objavimo uvijek dosta poslije, kad može i "dobar dan". Naravno, ovo se odnosi samo na one sa ove moje strane bare.
Najavili su ljepše vrijeme za danas, u stvari toplije, pa mi je to baš drago, ne podnosim hladnoću, nikako je ne volim, lakše je meni i na 40 stepeni nego kad je puno hladno. Svaki put razmislim pa napišem ovo da mi je "hladno" jer u mom rječniku je to zima, tj. »da mi je zima», a što se ne kaže «da mi je ljeto», to pitajte one zadužene za ovaj naš komplikovani jezik na kojem se i međusobno vrlo teško razumijemo.
Kako smo već najavili danas je vandredna sjednica OVT-a, pa će pričati i o maloljetničkoj delikvenciji. Eto jučer bile četiri lažne dojave o podmetnutim bombama, a prošle sedmice su čak i neke učenice mislile da su strašno duhovite pa prijavile bombu u svojoj školi. I sve će to proći sa nekim ukorom, a ja bih njih istjerala iz škole pa ti dojavljuj o bombama.
Sve je to na neki način skretanje na sebe pažnje, samo što je puno teže skrenuti na sebe pažnju po nečemu dobrom, velikom, lijepom, a lakše sa ovim glupostima. Roditelji su tu dobro zakazali, a kad se sjete da šta urade onda često bude kasno. Kao što se i gvožđe kuje kad je vrelo tako i djeca, ne mogu se vaspitne metode primjenjivati kad dijete ima već 17 godina, a do tada mu se samo davalo da jede i pije, i mislilo, e super je.
Kao i mnoga djeca i ja sam kad sam bila mala mislila da su najbolji roditelji oni koji sve djeci puštaju, čak se ima običaj reći kad je neko dobro živio «imao je sve što poželi». Roditelji koji sve daju, sve kupuju i brane dijete kada su i kriva, iz dječije perspektive su divni roditelji, međutim daleko je to od istine. Sve je to neka ljenost, nezainteresovanost, umor, preopterećenost, pa se ide za rezonom "evo ti sve samo me pusti da malo dahnem dušom". Stisne ih sa svih strana, šta li, pa dijete pošalju u sobu, otvore novčanik, kažu «možeš» a ne znaju ni šta djeca hoće, nemaju vremena da sa djecom ni popričaju, pa se dešava da se priča samo kada je došlo do problema. U dječijoj glavi to može da znači "kad uradim nešto loše samnom razgovaraju", pa i uradi, uradi loše, najgore, "samo obratite na mene pažnju".
Često se čuje da je puno do karaktera djeteta te navodi primjer kako su dvoje djece od istih roditelja dva svijeta. Do karaktera je dosta, to nema govora, ali se desi i da roditelji nisu isti prema djeci. Neće ni jedan reći da se neko dijete više voli ali od nekog se ipak više očekuje, ima neki drugačiji odnos, a nekada se kao roditelji istroše sa jednim pa drugo puste. Svašta ima ali ja kako god da o tome mislim, a juče sam o tome razmišljala dosta, dođem na isto, da je jako puno do roditelja ili staratelja.
Mislim tako juče kako nam je svijet nervozan, sa svih strana problemi, trzamo se na sve živo i samo nam sad treba da idemo do neke banke pa da nas uznemiravaju sa evakuacijom, pa ima i starijih ljudi. Tek koji stampedo nastane u školi, pa mogu pogaziti jedni druge, pasti sa stepenica. Stvarno, ove lažne dojavljivače treba dobro kazniti.
Sada moram dalje svojim poslom a vas sve pozdravljam.
