01.03.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Prvi mart najavljuje promjenu vremena i to na gore, već je dosta zahladnilo, a vjetar na mahove puše, odnese.
Ako se pažljivije pogleda slika može se primijetiti da je neko drveće olistalo, niklo je i prvo cvijeće, još da nema smeća oko korita Jale bilo bi zaista lijepo. Smeća je na sve strane, stvarno su neki da ljudi da te Bog sačuva, baca se sve, od omota bombone do starih frižidera. Baš bi mi bilo drago da uvedu društveno korisni rad za sve prestupnike, pa uz novčanu kaznu evo ti i metla pa čisti.
Praznik je, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Iako Bosna i Hercegovina ima najduži kontinuitet od republika bivše Jugoslavije njena nezavisnost se najviše osporavala i još uvijek osporava. Možda zato što ovdje živi i najviše pripadnika naroda koji su se samim odvajanjem osjetili ugroženim u smislu gubitka veze sa matičnim državama. O obilježavanju praznika u našem gradu pisat ćemo opšinije u toku dana.
Juče sam bila u Lukavcu pa sam se iznenadila kad sam u povratku primjetila da je Tuzla zagađenija, još prije samog ulaza u grad osjetio se onaj karakteristični miris smoga, ako se tako može reći za nešto što ne miriše. Lukavac, koji odmah ostavlja utisak industrijskog mjesta, sinoć kao da je bio čišći.
Osim zagađenosti i cvijeća, pojavio se i mladi krompir, pa salata, mladi luk, jagode, i drugo voće i povrće iz naših plastenika. Mladi krompir i razno voće se može kupiti tokom cijele godine, ali iz uvoza. Ako vam se jedu jagode, onda trebate za 100 gr odvojiti 2, 5 KM. Pogledam tu i tamo i ponudu i cijene, a još češće mušterije, pa tako nije čudo kada ljudi traže jedan limun, papriku i deset, kako kažu, deka grožđa. Lijepo je da je i kod nas postalo normalno da se kupuje malo, koliko treba, bez da se neko čudi, jer kod nas se sve dugo kupovalo na kilu. Samo što je većina onih, koje sam vidjela i čula, jako slabe kupovne moći. Sami kažu da nemaju više, pa mi je tako bila neka guta u stomaku kad je jedna starija gospođa, tako ukusno obučena, sa komadima nakita koji govore da pamti i bolja vremena, kupovala malo suhog mesa, a iza nje odmah jedna traži pola kilograma, a na pitanje mesara je li voli masnije ili ne, kaže «nije važno, to mi je za cuku». Nije moje ni da gledam ni komentarišem, ali šta ću ja kad u mesnicama nema diskrecijskih linija pa se svašta vidi i čuje, a meni je eto to nešto neukusno bilo, mogla je kupiti i cijelu mesnicu ali što svi moraju znati je li to za cuku.
