03.03.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija iz dana u dan
Ponedjeljak je lijep i sunčan ali je za sutra najavljen pad temperature za čak 22 stepena. Nagli pad temperature će donijeti i snijeg, a kako će to sutra izgledati živi bili pa vidjeli. Zdravi ljudi ne bi trebali imati zdravstvenih problema ali nagli pad temeparture kod hroničnih bolesnika može izazvati određene promjene. Mnogi će se vjerovatno i prehladiti jer će se obući laganije ne vjerujući prognozama.
To su valjda zadnji trzaji zime ali neće to dugo, lijepo vrijeme se osjeti u zraku. Dan je duži, puno je lakše ustajati ujutro pa je i svijet raspoloženiji, što je u Bosni dovoljan razlog za sreću.
Gradilišta su na sve strane. Skoro smo objavili snimak radova oko zgrade Općine koji nam je poslao jedna čitalac, i stvarno rade za vikend, i u popodnevnim satima, više nego sada u toku radnog vremena. Valjda smetaju općinskoj administraciji, a oni koji stanuju u blizini neka se malo strpe, ni vata nije skupa pa je mogu staviti u uši. Kad nas se inače bez ikakvog problema može uljučiti najbučniji aparat u kući, mašine razne, bez bojazni da će neko doći da nas opominje. Ako je neko nov može se tu i tamo lupati od radijatoske cijevi da se novajliji stavi do znanja da ima onih koji bi i spavali, ali ako je u pitanju stari komšija onda se trpi, jer se zna da svi nekada pravimo buku, pa šta se može. Zvuk bušilice za beton je vjerovatno najnemogućiji zvuk koji i kad prestane ostaje u glavu u vidu eha, kao da neko metalnom kutljačom po mozgu udara.
Meni se desilo u Njemačkoj da su mi došle neke face na vrata da me opomenu, a sve prijavila komšinica jer sam uključila mašinu za veš u doba kada je neki popodnevni odmor. Osim toga, nisam se lako mogla ni tuširati nakon 22, kada se svi bučni radovi moraju završiti, valjda misle ko to normalan usisava nakon 22 sata. Pa kad se sjetim, baš kad ja to nešto hoću polako ispadne mi tuš u neku onu starinsku kadu, kao metalnu na nogicama u obliku lavljih šapa, prepadnem samu sebe, a sutra ne smijem izaći iz kuće sve mislim, evo ih s lisicama. Nema šale, komšija je komšija ali red je red i nema tu gledanja kroz prste taman da se upotrijebi sav šarm i lažne suze u očima. Nemilosrdni su. Sva sreća sad imam jednog komšiju, stariji čovjek, ne čuje baš najbolje, nikada me nije opomenuo, sve mi dođe da mu svaki dan odem u radnju ili šta pomogem tako je tolerantan i pristojan, a i zidovi neki debeli pola metra pa se ništa i ne čuje previše.
Lijepo je kad se s komšijama slažemo pa možemo otići po prašak za pecivo na vrata kad već nećemo ostaviti djetetu ključ kao što se nekad radilo, ne daj Bože, niko nikome više ne vjeruje. Ne vjeruje čovjek više ni sam sebi, a ne nekom tamo slučajno doseljenom čovjeku. Eto tako, idemo u novi dan koji je već fino prepolovio, neka vam je ugodan, mene svrbi dlan, biće para.
