11.03.2008. Servisne informacije .... i malo tuzlarija
Oblačno je danas ali nekako sparno baš kao pred kišu. Na slici je jedno lijepo drvo sa Irca, tačnije u Krečanskoj ulici baš pored jedne od zgrada koje su ograđene nakon nesreće u kojoj je nažalost jedna žena smrtno stradala. Većina drveća u toj ulice je dosta mlada, posađena prije nekih dvadesetak godina a sada su narasla i baš su lijepa. Na svo ono betonsko sivilo drveće je pravo osvježenja.
Sve te sive zgrade su trebali ofarbati jer baš izgledaju kao betonki silosi, a u njima ljudi žive, i to sad još i ograđeni. Kažu da su jako skupi elaborati koje bi stručnajci uradili da se procijeni šta dalje sa tim zgradama sa koje se betonski blok od tonu težine odvalio i usmrtio ženu. Meni kao laiku nije jasno je li baš toliko skupo da se svi ti dijelovi od kojih je jedan pao, poskidaju, ionako nisu funkcionalni, ne utiču na statiku zgrade nego su kao neki, koliko god to smiješno zvučalo, ukras. Na isti način i od iste firme, osim tih pet solitera rađen je i super blok preko puta, kao i ofarbani super blok na Brčanskoj, a kažu i veliko naselje na Alipašinom u Sarajevu. Mene panika uhvati kad pomislim koliko ljudi prolazi ispod tih zgrada, a ako je pao jedna blok zašto ne bi još koji? I zašto su ograđeni samo soliteri kad su iste takve betonske ploče i na super bloku. Preventiva je u svemu važna ali mi smo takvi, sjetimo je se kad je već kasno.
Jedaneasti u mjesecu je, Žene Srebrenice će opet biti na ulicama, a ja se sjetih kako Lajčak reče da je njihovo udruženje primjer kako se može na političare uticati. Pitam se u čemu li vidi taj njihov uticaj. U tome što trinaestu godinu svaki mjesec izlaze sa istim zahtjevom na koji niko i ne obraća pažnju. Malo ih ko i pogleda, ili komentarišu da ne mogu od njih proći, rijetko koji političar dođe, a nevladina udruženja nikada, ikako baš na konto tih žena neka opstaju.
Tamo gdje grade novo jezero vidim da se formirala povelika bara, ko malo jezerce, biće da je od onog posljednjeg snijega, mogle bi se lijepo cipele u njemu oprati. Joj, nisam to dugo vidjela, ali znalo se prije desiti da neko cipelice rukom u bari opere hahhaha. Ali imamo mi opravdanje za prljave cipele u čaršiji, Tuzla još nije grad, mi smo opština, iliti općina, da zadovoljimo sve.
Čitam za nepravilnosti u radu apoteka, pa ništa me ne čudi. Meni je vala nenormalno i da se sve može kupit bez recepta, ovim narkomanima super dođe, idu od apoteke do apoteke i kupuju lijekove koje hoće. I u trgovinama mi posebno smeta što se prodaje dosta robe kojoj je istako rok trajanja, a kad se neko otruje gotovo pa nikome ništa. Gledam neki dan, u radnji žene peru zamrzivač, pa izvadile svo ono meso i ribu, a vruće vani, peru i pričaju, okolo počelo curiti, otapa se meso, i na kraju sve vratiše u zamrzivač.
Nervozna sam, nervozna sam, zmija bi se od mene otrovala, tako se to kaže, a ne zna se je li ikad ko zmiju ugrizao. Zub me boli. Nekako nakon rata prvi put sam dobila injekciju kada se zub popravlja, pa se ja na to fino naučila i nikad više neću ni na pregled ako nema injekcije. Pogotovo nakon jučerašnjeg iskustva. Malo se ja pravila hrabra pa hajde mislim, nek mi popravlja zub bez injekcije. Ma ljudi dragi, ja kad glavom ne platih, pa šta je meni čovjek radio, Joj, joj i joj. Hajde one neke bušilice, strugalice, nego uze neki kao šaraf pa nešto uvrče, u korjenu nešto gleda. Nikad ja to neću zaboraviti, tu bol. I samo da čujem kako su inkvizitori sjekli prste i nokte čupali, kao da je to nešto. Meni zub popravljali bez injekcije. Stvarno me i sad boli, i sinoć i preksinoć, i sutra će, i mrzim zubare, mučitelji, inkvizitori jedni.
Evo i muzike pa da idem za poslom. Nije mi nešto ova pjesma ali dobro žene pjevaju, naročito mi je dobra Radojka Šverko.
