13.03.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija iz dana u dan
Juče nisam dobro prognozirala vrijeme. Zbog neke težine u zraku mislila sam da će pasti kiša, a cijeli dan je bio divan. Zato evo kiše danas, pada pravo, a oni koji putuju za Sarajevo javljaju da pada snijeg. Vrijeme je baš promjenjivo, a valjda tako i treba da bude u ovo doba godine. Behara i cvijeća je sve više, a ovi hladniji talasi su zadnji zimski trzaji.
U Tuzli ni danas nema previše značajnih događaja, priča se o Brankoviću i njegovim susretima, on je inače dosta čest gost u TK. Radnici Spreče juče su odžali protesno okupljanje, nakon dogovora sa predstavnicima Skupštine TK odgodili su štrajk. Toliko je ljudi koju su nakon decenija radnog staža došli u situaciju da su ni tamo ni ovamo, niti mogu u penziju, niti će ih ko zaposliti, propadne firma, fabrika, ili privatizacijom njihovom mjesto postane višak. Kada neko od nekih 45, 50 godina ostane bez posla, vrlo teško je naći novi, a da nije privremenog rješenja. Da bi počeo neki privatni biznis trebaju mu pare, a osim para i ideju i dobro osmišljen posao, jer koknurencija je velika, sve je stalna borba za opstanak. Lijepo je kad je neko snalažljiv ali često neuspjeh nije stvar nesnalažljivost, jer evo, navela sam primjer ljudi koji se odjednom nađu na ulici, a oni i da hoće ne mogu tek tako nešto ni početi. Nemaju ni stalna primanja, ni zdravstevno, ne mogu ni kredit podići. Ne čudim se štrajkovima, čudim se da ih nema više.
Juče su na vijestima, i našim i regionalnim, javljali o mladiću i to iz Bosne i Hercegovione koji je spasio ženu iz Save. Starija žena odlučila je da izvrši samoubistvo, skočila u Savu, to je vidio mladić i bez razmišljanja skočio. Bila je noć, Sava hladna, na tom mjestu i brza, sve je vidio još jedan mladić pa skočio i on i na kraju su uspjeli svi izaći. Zanimljivo je da je mladić koji je prvi skočio neplivač. Nije se htio pojaviti pred kamerama samo je rekao da je vidio šta se dešava i skočio bez razmišljanja. I stvarno, samo neplivać može skočiti bez razmišljanja u rijeku da nekoga spašava. Inače, mislim da ovako hrabri ljudi, ili oni koji su učinili neko herojsko djelo, vjerovatno u tom momentu ne razmišljaju puno, to je neka prva reakcija - nekome pomoći. Ima jedna izreka – hrabri ginu, koja govori o vojnicima koji jurišaju, zato treba hrabrost i određena doza ludosti, euforije koja čovjeka u nekom momentu ponese. Svi ljudi koji previše analiziraju, razmišljaju, vagaju, dok sve to smisle vjerovatno izgube puno vremena i puno su bolji u drugim stvarima nego u hrabrosti od ljudi plemenitog srca ali eto koji u određenim momentima ne razmišlaju puno.
Na hrvatskoj Novoj posvetili su tome cijelu emisiju i usput razgovarali o hrabrosti, pokazali i primjere lažiranih situacija da ispitaju reakcije građana. Pa tako kada mladić glumi da pada u nesvijest na prometnoj ulici, niko mu ne prilazi, na kraju, nakon nekog vremena, jedna žena je pozvala policjace, u drugom primjeru muškarac glumi da napada ženu, niko ne pomaže, jedan mladić pokušava kao prići ali dosta nesigurno. Psiholog u studiju kaže da je to očekivano ponašanje u situacijama kada ljudi vide, ali zbunjeni su, ne znaju šta da rade, čekaju da neko drugi pomogne, i vjerovatno im je puno lakše kada vide da je neko pomogao.
Eto to je bila pričica o hrabrosti, a sada je podne, kiša je prestala, pomalo i sunca ima, danas je na Panonskom Univerzitetski kros pa nije loše što je prestala kiša. Ugodan vam dan.
