26.03.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Lijep je i sunčan dan, malo je hlanije jutro bilo ali sada je fino.
U toku je konferencija gradonačelnika i civilnog društva u hotelu "Tuzla", kao i Skupština TK. Večeras u kući Plamena mira je izbor "Žene godine" u raznim kategorijama, pa ako se stigne idemo malo tamo da vidimo ko su te spomena vrijedne žene.
Juče je održana meni jedna od psihički i fizički napornijih sjednica Općinskog vijeća Tuzla. U obilju priče, presipanja iz šupljeg i prazno, slušanja jako uvrijedljivih riječi, teško je izvući ono bitnu srž. Nakon par sati koncentracija je svedena gotovo na nulu, a da ne pričam o iznerviranosti. Predlagalo se ranije, ali ništa ne bi od toga, da se konačno definiše kodeks vijećničkog ponašanja u sali gdje se održava sjednica, a posebno za govornicom. Teško bi napravili spisak nedozvoljnih riječi ali bi bilo dobro da se zna da ako neko upotrijebi riječ koja se nekad ni na pijaci ne čuje da će biti udaljen od govornice.
Tri sata juče su, bukvalno života, potrošena da se vidi da li će se u dnevni red uvrstiti inicijativa da mjesec april bude proglašen mjesecom čistoće ili ne. Vijećnicima je dobro, da im nije dobro ne bi se tako rasipali sa vremenom a osim toga ako im se nešto ne sluša jednostavno izađu vani. A neki novinari moraju da sjede i slušaju. Što zbog ugovora koji nisu obnovljeni, što zbog raznih problema u medijskim kućama, mnogi od njih nisu dobili nekoliko plata zadnjih mjeseci, a i plate su nekima za Bogu plakat, i sjede tu i slušaju pažljivije nego vijećnici jer moraju sastaviti izvještaj da bar na nešto liči.
Tako je to kod nas, sve nekako na trku i na frku, stres na svakom koraku. Koliko smo svi napeti vidi se i po bibikanju vozača. Dovoljno je da na semaforu, ako je crveno naravno, prvi u koloni nije iste sekunde krenuo kada se upali žuto, ne zeleno, da svi počnu bibikati. Često se vidi kad se kola zaustave, izađe vozač i trči do drugih kola, da bi se valjda tukao šta li, samo da se nema oružja kakvog, inače bi mrtvih više bilo.
Nije ni čudo što je svijet nervozan, eto, ako se trebaju izvaditi nalazi u Dom zdravlja se mora doći prije svitanja, pa se knjižice, ovjerene naravno, predaju i onda se čeka i čeka. Ko je do 8 predao knjižicu predao je, nema poslije. Nenormalna gužva u čekaonici se raščisti do devet, pola deset, pa mi nije jasno šta se poslije radi. Pošto kažu da ne valja jesti prije vađenja nalaza logično mi je da se ujutro žuri sa nalazima, što prije da se završi pa da se nastavi sa danom normalno. A ja se pitam šta ako neko može izdržati i želi poslije vaditi nalaze, zašto ne može? Nekad mi se čini da imamo jako puno doktora i inače zdravstevnih radnika, ali gdje god se dođe, Dom zdravlja, bolnica, privatne ordinacije, mora se čekati. E sad, je li to zato što nam je narod stvarno bolestan, ili fali doktora, ili je loša organizacija posla, ali svuda se čeka i čeka.
