29.04.2008. Servisne informacije .. i malo tuzlarija
Za sada je sunčano, jutra su hladna, dnevne temeperature prijatne i čini mi se da je u stanovima hladnije nego vani.
Da vidite kakvi se po Tuzli motori vozaju. Ovo je snimljeno kod Limenke, ovdje se baš vidi kako tone Tuzla. Na nekim dijelovima sjeverne magistrale mogla bi se morska bolest dobiti od silnog ljuljanja u kolima dok se sva brda i doline pređu.
Nekim sam poslom morala rano iz kuće i to u one dijelove grada koji ne znaš jesu li grad ili selo pa mi svašta upadne u oći. Ono što se mora vidjeti su velike kuće jer baš su velike, raznih oblika i boja, a ne zna se koja je veća. Stvarno se pitam ko živi u onolikim kućama i kako se ono održava. Meni je posao da ovaj jedan balkončić operem, a kamoli one balkone koji idu sa svih strana kuće, pogled na mahalu sa juga, sjevera, istoka i zapada. Kako gdje dolazi sunce tu se valjda kafa pije. Materijala za još koji sprat uvijek ima ali nekako ga ponestane za balkonske ograde pa je od silnih balkona zagrađen tek pokoji. Pošto nije baš rijedak slućaj da neko padne sa balkona ili terase, ne bi bilo loše uvesti kazne za sve koju su nedovršen objekat „pustili“ u rad tj. život.
Pored kuća, moje oči koje inače sve snimaju i šteta što ih ne mogu kao puž okretati na sve strane da mi šta ne promake, vidjele su takođe i smeće. Doduše, moglo bi se reći da su ulice i čiste, nema razbacanog smeća, pripremili svi iz svojih kuća smeće da dočeka komunalce, ali malo ko ima kantu, sve je to uglavnnom u starim bojlerima. Ili su skupe kante, ili su loši bojleri pa svaka kuća ima jedan u koji se sada smeće baca. Ružno to izgleda, ali treba to i razumjeti. Naime, sve što je malo bolje često se i krade, pa tako i kante. Recimo, već dva dana imamo u crniom hronikama vijesti da su uhvaćeni lopovi, jedan je iz zamrzivača ukrao piletinu, a drugi je iz kuće uzeo keks, ma stvarno crni humor. Kakav je nama standard vidi se i po lopovima. U ove lopove kojima se može čovjek i smijati nikako ne spadaju oni na visokom nivou koji kradu bez pardona.
Kad smo kod standarda, brinu me cijene hrane. Lijepo je vrijeme, trebale bi pijačne tezge da se prelamaju od domaćih proizvoda ali od toga ništa. Istina, prelamaju se, ali uglavnom je to uvezena roba a opšta slika je, lijepo ali skupo. Paprike, one žute obične, što liče na naše ali nisu, tanke kore, one su oko 6 KM, crvene one velike su od 4, 5 pa nadalje, a te iste paprike imaju u crvenoj, žutoj, zelenoj i narandžastoj boji, različita boja pa različita i cijena. U Merkatoru su te narandžaste 9, 5 KM. Luk mladi, krompir, voće sve je to preskupo za nas. Paradajz 6 KM, jagode do 10, grožđe 7 KM. Cijene su ugrubo prosjek onoga što sam vidjela u par prodavnica, da ne bude zabune. Povrće i voće se gotovo izjednačilo sa mesom. Da bude gore, narod sve deblji, jede puno tjestenine jer su voće i povrće postali gotovo luksuz.
U gradu i danas niz aktivnosti, dolaze Turci iz Tuzle nama u Tuzlu, pa to bude baš smiješno, kad počnu o Tuzli pa kontaš na koju misle. Ti prijemi su mi inače svi isti, pozdrave se, rukuju, poklone razmijene, nahvale se, obećaju, smiju, i eto to bi to. Ali valjda to tako treba kad je diplomatija i politika u pitanju. Studenti dobijaju super multimedijalnu salu, vidjet ćemo šta će to biti. Nama su prije govorili „da sam ja imao radni sto učio bih i dan i noć“ a šta li će sada za multimedijalnu salu pričati.
U Slavinovićima nema vode, pukla cijev, u toku dana će popraviti, tako je javljeno, a vi iz Slavinovića šta ćete, i onako je zima pa se nemojte kupati.
