28.04.2008. Servisne informacije .. i malo tuzlarija
Ponedjeljak je stigao, vrijeme je i dalje nestabilo, a u zatvorenim prostorijama sve hladnije.
Ovo je dvorište OŠ "Mejdan", nekada se zvala "Muharem Merdžić" pa kada su se povukla imena narodnih heroja iz NOR-a, mada ne znam zašto, škole su dobile nove nazive uglavnom vezane za lokacije gdje se nalaze, nadam se da će tako i ostati, taman se naviknem na nešto, eto neke promjene. Škole su tako sad Pazar (bila i ranije, moja školica), Kreka, Centar, Novi Grad, Brčanska Malta, a najružnije ime nekako dobi OŠ "Jala", iako Jali nije ni tako blizu, naravno, radi se o bivšoj Pedagoškoj.
E sad, kažu da je na mjestu gdje je sada OŠ "Mejdan" nekada davno bilo mezarje pa su ga premještali da naprave školu. Kad sam to kao dijete slušala, a usput se gledali horor filmovi tipa "On zna da si sama", strašno sam se bojala pa mi i dan danas kad tamo prođem neke ružne misli u glavi. Ali evo, bila sam hrabra i slikala, a niko me nije za nogu povukao.
Zapamtila sam da pred 1. maj često pada kiša ili zahladni ali to neće spriječiti one koji vole izlete da i ovaj put negdje odu. Pored onih koji će biti u Tuzli ili okolini, dosta raje ide na more ili gdje drugo. Ima dosta povoljnih aranžamana. Kao i za sve praznike, šta god o njima mislili, bili nam dragi ili ne, i za ovaj će da se sjedi, prekomjerno jede i pije. Najbolje kod svakog praznika su neradni dani kojima se naročito raduju školarci, mada oni imaju dosta neradnih dana i bez praznika. Neki nisu išli ni prošle sedmice jer su nastavnici bili na Sajmu knjiga pa će u srijedu biti skraćeni časovi, četvrtak, petak, pa plus vikend, dosta vremena da se Praznik rada obilježi neradno. Prvi maj je inače jedan od onih praznika koji se kod nas tradicionalno slave uz jagnjetinu i satricu, i vjerovatno će tako još dugo biti, jer mi smo narod koji proslave voli.
Jutros je u Vladi TK bila presica vezana za Izvještaj o radu Ministarstva za boračka pitanja za prošlu godinu, imali su nešto više od 15 miliona, dijelili su novčane pomoći, radili i što šta drugo, o čemu ćemo detaljnije pisati. Neki su dobili invalidska kolica, a još se ne dijele električna jer koštaju oko 25000 KM. S obzirom na cijenu ortopedskih pomagala i ugroženosti te populacije ovu stavku bi u kantonalnom budžetu trebalo i povećati.
Danas je bila press konferencija i u Nardonom pozorištu a vezana za dječije pozorište "Pinokio" koje će uskoro imati premijerno iozvođenje predstave “Hamzine ujdurme”. I tu sam se iznenadila koliko košta jedna predstava, pa tako kada su lutkarske u pitanju cijena je oko 7000 KM. Nije ni čudo što nam je kultura na niskim granama kada ona košta. Ispada da samo bogati mogu praviti i pratiti kulturna dešavanja. Dosta djece nije nikada ni bilo u pozorištu. Sjećam se perioda, moglo je to biti sredinom osamdesetih godina kada se dosta masovno odlazilo u pozorište, bio je to kao izlazak. Nekako u ratu se drastično smanjio broj onih koji redovno prate šta se tamo dešava, a sada se kažu situacija polako popravlja ali sve je to još dosta slabo.
Zato su nam kladionice pune djece, omladine, a i odraslih, različitih godina, svi sa istim ciljem da se preko noći obogate, pa mnogi od silne želje prokockaju i što smiju i što ne smiju, dno dna dotaknu. Kockanje je opasno kao i svaka ovisnost, a kad se neke lampice i upale kasno bude, svaki dan ima bar jedno “još samo ovaj put”.
Kasnim sa servisnim, kasnim na još jednu presicu, zato vas pozdravljam i bježim.
