15.05.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Čini mi se da je danas najtopliji dan ove godine, pravo je ljeto. Fino se raja uljetila, sunčane naočare i šetaju po gradu.
Centralno mjesto na slici zauzima kanta. Ta gospođa kanta novi je stanovnik grada uz svoju mnogobroju familiju. Zaista je novih kanti dosta u gradu. Vidite kako su lijepe i za sada uglavnom prazne. Nije valjda narodu žao da u njih baca smeće pa baca okolo. Zaista je čistoća grada slika njegovih stanovnika.
Pun je grad. Zna se reči kako je narod besposlen pa samo hoda, međutim nije to baš tako. Dosta njih su školarci i studenti, oni koji rade u smjenama, imaju slobodan dan, s malom djecom pa na porodiljskom i slično. Naravno i svi ono koji vide pune ulice i imaju neki komentar u stilu „niko ništa ne radi“ su i sami tog momenta u gradu.
Danas je 15. maj, današnji događaji su uglavnom vezani za taj datum i prisjećanje na 15. maj 1992. godine, a ja se svaki put sjetim kako je tada bio lijep dan, kao i ovaj danas, kako nisam ni pomislila da će se desiti što će se desiti. Nevjerovatno je bilo i kada sam dan dva nakon toga zvala neku raju. a nije ih bilo jer su prije 15-tog otišli iz grada. I dan danas se priča o famoznim plavim kovertama u kojima su poslali obavještenje da napuste grad. Vjerovatno se nikada neće prestati pričati o tom danu, događajima koji su mu prethodili i onima poslije. Verzija je puno, a istina samo jedna. Baš danas je nastavak suđenja Iliji Jurišiću, a eto svjedoči komandant ondašnje kasarne Mile Dubajić, pa stvarno da čovjek svisne.
Na Panonskom ima svijeta, vidjela sam neke koji se sunčaju. Moderno je biti tamniji pa mnogi koriste solarij da izbjegnu ono prvo skidanje kad nam se čini da smo najbjelji na plaži, kako se prije govorilo, ko travnički sir.
