15.06.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
U Tuzli je i dalje dosta hladno, juče je temperatura bila ispod 20 stepeni što je velika razlika u odnosu na prošle sedmice. Kiše za sada nema, a juče kako je u 11 sati počela nije prestajala, prava, što narod kaže, heftenjača.
Slika djece sa pruženom rukom, koja traže šta sitno nije ništa novo na ulicama Tuzle. Naprotiv, toliko smo se navikli na njih da manje više i ne obraćamo pažnju. Tu i tamo pogledamo dijete od tri godine koje sjedi, trči ili se igra baš na najprometnijoj saobraćajnici čekajući da se kola zaustave pa da izdeklamuje naučenu žalopojku. Nekada su s njima i vjerovatno majke, koje pored te male djece u naručju nose i bebu crvenu od sunca, prljavu i često uplakanu. Djeca se mogu vidjeti u svako doba dana, do kasnih večernjih sati, sama ili u pratnji iskusnijih prosjaka. Neka su tiha, a neka agresivno naporna sa traženjem i dosađivanjem.
Dječaka sa slike majka je postavila kod Pošte kao nijemog kipa kome narod treba davati pare. Osim što je u invalidskim kolicima ima i bijeli štap i tamne naočare, a ne može ni pričati. Majka mu sjela iza kolica da se ne vidi i puši, pitam je šta je djetetu, kaže operisao je oči i pokazuje papir kojeg ima od navodno ljekara koji su ga operisali. Prosi jer mu treba za novu operaciju. Prosijačenjem će teško skupiti za opereciju u inostranstvu ali hoće za dosta toga drugog. Samo ako djetetu nisu zdrave oči, zašto je u kolicima i ne progovara. Valjda im nikada nije dosta rekvizita da ljudima smekšaju srce.
Najmanji je problem što ljudi daju, jer ljudi često daju zbog svoje sreće a ne zbog djeteta, problem je što je najnormalnija stvar da se djeca tako nalaze na ulici i prose. Ako su me dobro informisali a ja dobro shvatila, socijalni radnik mi je jedne prilike objasnio da se ne može dijete smjestiti u Dom za nezbrinutu djecu ako ga se roditelj ne odrekne. A ovi, ne da se ne odriču nego rađaju novu radnu snagu, djece koju uglavnom i ne prijavljuju pa ta djeca faktički i ne postoje. Ako je zakon takav kakav jeste, i pokazuje svoje manjkavosti, onda neka se mijenja kako su se promijenili i mnogi drugi. Iskorištavanje i maltretiranje djece treba kazniti, djecu im oduzeti. Jer ista djeca se viđaju godinama po određenim mjestima. O ovome smo već tri puta pisali i nije nikada dosta, svaki novi slučaj kod mene lično potakne razmišljanja o djeci koju roditelji izrabljuju organizovanim prosijačenjem.
