05.07.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
U Tuzli nema sunca, osjeti se da je temperatura znatno niža ali je nekako sparno i puno vlage pa nije baš nešto idealno za mnogobrojne meteoropate. To nam je sad kao bolest modernog doba, hoćemo mi uništavati prirodu, sve to ona pamti pa vrati. Gledam, Jala pravi potočić, a okolo naraslo drveće pravo, vrbe, korito izgleda niko ne sređuje. Vrbe inače rastu gdje ima vode pa sad ne znam je li šteta da se sijeku dok nisu pravo narasle ili se mogu onako i ostaviti. Pogledajte malo u korito Jale pa će biti jasnije o čemu pišem.
Danas imamo sliku sa Pazara, pogledajte kako su ove kuće u samom centru grada, a kao da nisu. Posebno ova jedna, ima i bašticu, cvijeće, dvorište, sve kao da je negdje udaljena od grada. Sigurno im je lijepo ovdje, a djeci iz kuće u samom školskom dvorištu sigurno je najbliža škola od sve djece u gradu.
Čitam ove naše komentare na Tuzlarijama pa za veliku većinu komentara mogu reći da su mi u neku ruku razočarenje. Svi imamo priliku da kažemo šta mislimo, komentari se brišu samo kad su dno dna po sadržaju i uvijek se nađe neko ko do tog dna dođe. Dječaćić se bori za život u bolnici, a nađe se pametnjaković da se smije imenu djeteta. Pa čita ovo često i rodbina baš nastradalih, što je neukusno neukusno je. Pa onda imam utisak da baš oni koji poznaju šta je u domenu nečije nadležnosti znaju izazivati zabune i svađe. Prosječno informisan građanin često griješi kada su nadležnosti u pitanju, pa napada Općinu za ono što treba Kanton, napada Kanton za federalni nivo, pa za privatne objekte napadamo neke druge, i tako sve u krug.
Primjera radi, neki dan pišemo da će MUP iz svog budžeta odvojiti sredstva za opremu video nadzora frekventnih raskrsnica, do kraja godine će imati za dva, velika su to sredstva. I šta se dešava? Umjesto pohvala na komentarima idu napadi što nema zelenog vala koji je u domenu Općine.
Koliko mi god oni na vlasti zbog vrlo konkretnih propusta išli na živce mogu reći da im ne bi bila u koži, nije se rodio ko je narodu ugodio. Generalno smo skloni kritikama više nego pohvalama.
Eto dosta sam ovdje držala bukvicu. To držanje bukvice mi nikad nije bilo jasno, tj. zašto se to tako kaže. Sjećam se još da je većina djece radije i batine primala samo da im se ništa ne priča. A bogami se pričalo kako se priča i sada, pa još sve istim riječima kao što su nama roditelji tako i mi sad djeci. A kad čujem ono „u moje doba“ smijeh me uhvati.
