03.07.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Nastavljaju se sunčani dani pa ne moram više ni pisati o tome nego samo kad šta padne u vidu kiše, a o padu morala, standarda, u nesvjest, već bi se i moglo.
Slavinovići
Fišek
Evo da vidite kako napreduje jedna od novijih zgrada u Slavinovićima, a na drugoj je moj pokušaj da dam svoj doprinos umjetničkoj fotografiji, doduše neuspješan.
Kao što ste mogli pročitati jučer je jedna djevojka spašena od utapanja na Panonskom jezeru, baš je lijepo kada se nešto i dobro završi. Dječak Gavrilo je i dalje vrlo loše, stanje manje više nepromijenjeno, teško i neizvjesno.
Dosta je reda uvedeno oko jezera ali eto opet se dese i nesreće. Plaže su zaista fino uređene, nije ni čudo što posjeta raste. Tuzlaci su inače najčešće odlazili na Makarsku rivijeru, a čujem u Makarskoj zabranili da se jede na plaži, akcenat je bačen na paštete, poznato jelo za more. Ništa gladnom insanu ne prija kao pašteta na dobrom hljebu kad se na moru ogladni. E sad pitanje za diskusiju je, je li se pašteta nosila jer je praktična, neće se pokvariti ako nije otvorena, ne možemo maslac, nutelu, džem ili kajmak nositi na 40 stepeni, ili je svijet stvarno toliko voli. Meni lično su najdraži oni palačinci, krofne, sladoledi, voće i sve što se prodaje, ja kupujem pa ne moram ni jesti.
Nekada davno kad sam ja bila mala, pa naravno i tada išla u Makarsku i sva mjesta okolo, najnormalnija stvar je bila da se prodaje voće u čamcima, pa oni dođu na plažu, kupi se grožđa, breskvi ili nešto drugo, i pere na tušu u kesi, obavezno su bili i ukrašeni magarci da se djeca slikaju, pa tako ja imam jedno 20 slika sa dalmatinskim magarcima, na kojima je često ljepši magarac onako sređen od nas djece rasčupane i natjerane da se slikamo. Magarac mi zaluta u priču, kao primjer da nije baš bilo higijenski ni da magarci hodaju po plaži i vrše nuždu gdje svijet leži, sunača se, i eto i jede. Meni kao turisti više smetaju i one grupe koje prodaju razne suvenire, stoljnjake, izrezbarene predmete i sve što kome padne na pamet od onih koji prodaju hranu. Recimo, u Splitu sam upoznala par teta koje prodaju sa djecom svoje kolače, znala sam ih čekati da dođu, radije od njih kupim nego da nosim hranu na plažu, šta ću ja, kad ogladnim kao i mnogi drugi koji provedu dugo na plaži. Dođe narod jednom u godini pa šta će nego biti dugo na plaži. Nisam za pretjerivanje, ni u čemu, reda treba uvesti, posebno bih kažnjavala one koji bacaju smeće ali sve zabrane znaju i negativno djelovati.
Čeha je ove godine manje jer su čuli za zabranu unošenja mlječnih i mesnih proizvoda u Hrvatsku, a onda kada je zabrana ukinuta već je šteta napravljena. I tako, oni nas Bosance u zabrani uz Čehe svrstali, pa dragi susjedi nemojte tako, mi se tamo svašta nakupujemo, a oni ponesu i hljeb svoj.
Dosta o tome, idemo na kulturu, večeras su dva koncerta pa birajte, naši u Domu a Francuzi u BKC-u.
Na Ircu nema vode, zbog nekog kvara je neće biti do 14 sati. Uh jest nam lijepo sa vodom, kad se sjetim onih restrikcija ne mogu da vjerujem da se tako godinama živjelo.
