TUZLARIJE - TUZLA DANAS 15.07.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Nakon nemoguće sparnog dana juče je pala kiša, tačnije sinoć, pa je padala cijelu noć i jutro. Eto, to je bio detaljan opis vremenske situacije pa kad nekad bude neko čitao šta se to u Tuzli dešavalo 15. jula 2008. ima da šta pročita. Mislim stvarno. Eto polovina je ljeta, ne mislim na kalendarsko nego sam 15.07. uvijek tako doživljavala. Slikala sam oblake pa da vidite da ne lažem da nam se vrijeme pokvarilo.
Inače, znam ja nekad i lagati, bolje je da kažem pretjerivati, ali sve to spada u ono kvarenje čovjeka do kraja života. U stvari, i to je malo pretjeran izraz, čuj kvarenje, više je to mudrost, svi mi omudrijamo s godinama pa naučimo da izbjegavamo istinu, nismo više djeca koja kažu što im padne na pamet, a sve im opravdano, to je kao nešto tipično dječije. Poslije vidimo da ni nama surova istina ne godi uvijek pa je i sami izbjegavamo.
Prosječan čovjek će reći da ne laže, da voli istinu i slično, tako sam mislila i ja dok nisam malo razmislila pa skontala da ja u stvari po potrebi izbjegavam istinu. Primjera radi, sretnu se prijatelji ili poznanici nakon nekog vremena, pa se silno srdačno izpozrdavljaju, jedni drugima podijele komplimente, nema niko srca da sad kaže jesi se pogrbio, smršao, udebljao, oćelavio, okrezavio, izborao i slično. To je najjednostavini primjer kada sitne laži čak dobro dođu, i sad se ja pitam, zašto se djeca uče da govore istinu, treba sa istinom pametno. Zašto bi nekome kvarili raspoloženje govoreći mu istinu o djeci, mužu/ženi, izgledu? Nama ni iz džepa ni u džep, a mnogi se puno ljepše osjećaju i od lažnog komplimenta nego istine koja za dušu ujeda.
Tako se ja već godinama držim kao neke devize ako ne mogu reći lijepo neću ni ružno, izbjegla sam laž, a i osjećaj da sam nekome nažao riječima učinila. Mada, nismo svi isti, neki su pretjerano osjetljivi, vrijeđa ih što mnoge ne bi, a neke opet možeš nogama gaziti i ništa. Na ovu temu mogu reći da imam bolja iskustva sa galamdžijama nego od onih hodajućih ljubaznosti i mašina za komplimente, koji ti izbiflaju u dahu niz lijepih stvari, a zatim, nismo se ni odvojili kako treba već se čuje ono „znaš ovu“.
Prva tačka servisnih informacija je završena, idemo dalje. U Tuzli je neko mrtvilo, ništa se ne dešava. Ljudi moji šta ćemo, nema se puno posla, a to mi je najgore. Kad se ima puno posla može se praviti i selekcija, ovo hoću ovo neću, sve je bolje nego nazor izmišljati vijesti. Nama je dobro, a što se pate po TV-u, valja od nečega dnevnike praviti.
Idemo sada u nove radne pobjede.
S.M.
|
