17.08.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Danas je 17. august, možda je to nekima značajan datum, naglašavm datum jer su mi se nešto po običaju brojke pomiješale.
Sinoć je bio koncert Dine Merlina, oni koji su bili kažu da je bilo odlično, dobra atmosfera i sve ostalo što je potrebno za dobar koncert. Sviđa mi se Dino Merlin zato što spada u one ljude koji puno rade na sebi i izvlaće maksimum. Ruku na srce, njegove glasovne mogućnosti i nisu neke ali napisao je mnoge lijepe pjesme, većina tekstova je zanimljiva, životno mudra. Zato i kažem da mi se sviđa, od nekada neuglednog mladića napravio je svojim radom od sebe zvijezdu. Gledam ga juče dok je pričao, tako je njegovan i uredan. Kažu kad se neko ponaša kao raja onda je valjda zaista poznat jer nema one manire pokondirenih tikvi koje na svakom koraku istiću da su one na nekom "višem nivou".
Ima dosta takvih ljudi kao Dino koji svojim trudom da izgledaju lijepo na kraju budu ljepši od istinskih ljepotana i ljepotica koji se na sve načine zapuste.
Što je lijepo kada možemo gledati i čitati što nam se sviđa, a ja u nedjeljno jutro moram čitati da se pokušala objesiti trinaestogodišnja djevojčica. Šta li se tom jadnom djetetu skupilo u duši? Dobro je da imamo taj Dom za djecu bez roditeljskog staranja ali ništa djeci ne treba više od ljubavi i osjećanja da su voljeni. Većina te djece, koju roditeljska ruka, a ni životna, nije puno milovala, ne uspiju stvoriti normalan odnos prema ljubavi. Teško im je prihvatiti da ih neko voli pa stalno traže još, a nikada nije dovoljno da se rupe iz djetinjstva popune. I kad se kuća gradi temelj je najbitniji pa tako i stabilno djetinjstvo često daje stabilnu odraslu osobu. Zato se divim svima koji uspiju savladati životne teškoće i dignute glave nastave kroz život. Valjda će ta djevojčica na kraju uspjeti i sresti nekoga poslije kome će biti vrijedna svega u životu.
A kad smo kod djece, jutros sam srećom postavljala slike i nove bebe u rubrici „Naše bebe“. Što su slatka djeca. Kad gledam sve te stvari koje sada imaju djeca fino imam želju da sam dijete da probam one šarene hodalice i sjedalice. Prije nas stave u one drvene dupke i eto stani i gledaj, nema hodati. Ko li izmisli onaj dubak, a ima dobro ime, baš dijete dubi. Sada se to "dubi" koristi samo kada kažemo da neko dubi na glavi kad valjda ne zna šta bi drugo.
Tako dragi moji, pozdravljam vas i želim ugodan dan.
