TUZLARIJE - TUZLA DANAS 13.08.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Još jedan topli, pretopli dan je pred nama, najavljeno je i preko 35. Iako je toplo, a dani pravi ljetnji, osjeti se da je ljeto polako na izmaku. Sinoć je nekako sunce brzo zašlo, i odjednom svježina noći. Da se može nekako lijepim danima dati prioritet pa uživati, a sve ostalo ostaviti za jesenje sivilo.
U Općini je danas mirno a u Vladi TK primaju naše olimpijce koji odlaze na Paraolimpijadu u Peking. Koliko mogu da pratim šta se dešava na olimpijadi, koji god sport ili sportista je u pitanju, odmah se vidi da je riječ o nečemu vrhunskom, a sportisti kao da više i nisu ljudi nego dobili neke vanzemaljske moći. Nevjerovatno je šta čovjek sve može, granica gotovo nema ako se snaga volje ima. Trud i rad dovedu do nadprosječnih rezultata više nego telenat.
Osim o sportistima iz Kine stiže sada i više drugih informacija jer su trenutno u centru svjetskog zanimanja. Tako se juče u mnogim medijima prenosila vijest da je slatkoj djevojčici koja je pjevala na otvaranju u stvari posuđen glas od sedmogodišnje djevojčice koja pjeva kao slavuj ali po kineskim kriterijuma nije baš tako lijepa. Šta na to reći osim jedno svašta, a što je najgore dijete je baš slatko, koliko je to relativno, meni možda i simpatičnija od djevojčice – ljepotice.
Lijepo svi vole samo što ne vidimo svi isto. Kada su rase u pitanju, uglavnom se simboli ljepote formiraju unutar vlastite rase mada ima i puno varijacija jer se ljudi toliko miješaju da se pomjeraju i granice ukusa. Baš juče gledam na ulici jednu Kineskinju i razmišljam kako je u gradu već toliko Kineza da nisu neka neobičnost kako su nam prije bili kada je malo ko osim na TV-u i vidio nekog Kineza. Svi koji su u inostranstvu znaju i koliko je važno i koliko je teško da se integrišu u novu sredinu. Koliko se provede u stalnom dokazivanju ko smo šta smo, a stranci ostajemo. Posebno je to izraženo u Europi gdje je odnos prema strancima dosta drugačiji nego što je to u doseljeničkim zemljama kao što su Amerika, Kanada i Australija. Zanima me kakvi ćemo mi biti za nekih 20 godina prema Kinezima i drugim doseljenicima. Da li ćemo početi da se hvatamo porijekla i starosjedilaštva kada dođe do konkurentnosti u poslu, a i u ljubavi, ili ćemo ih prihvatiti kao svoje.
Mi se stalno dijelimo, nismo morali po rasama ali jesmo po vjeri i naciji, potežemo i pitanje bosanske zemlje i hercegovačkog kamena, ulice u kojoj smo rođeni i škole u koju smo išli. Zato se i pitam koliko će se tolerancije pokazati kada počnu mješani brakovi, ne naših na kakve smo navikli, nego naših i Kineza. U svakom slučaju će biti zanimljivo.
Eto dragi moji, sada malo rada, malo sunca, malo svega i ode i ovaj 13. august.
S.M.
|
