TUZLARIJE - TUZLA DANAS 03.09.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Pred nama je još jedan lijep dan a mene čeka sjednica Općinskog vijeća, iliti noćna mora. Na jezeru malobrojni kupači uživaju. Sa cijenama od pola marke do marke i po ne znam gdje se može provesti dan u ljepšem ambijentu. Voda odmara oči, lijepo je i kad se samo gleda iz obližnjih kafića.
Teško bih se sjetila na koliko sam sjednica prisustvovala i koliko sati provela slušajući naše političare. Danas je zadnja sjednica u ovom sazivu. Nakon izbora neki odlaze, neki ostaju, a ja ću i nove dočekati, ako ne bude nekih promjena u mom životu. Mogla bih o svakom ponaosob nešto napisati, analizirati njihove aktivnosti, jer neki su za govornicom stalno, a nekima ne znam ni glas kako treba. Slušajući njihove iscrpne rasprave, beskonačna repliciranja, uvrede i napade na druge stranke, mogu reći da bi čovjek mogao steći utisak da se ne može ništa ni raspraviti ni dogovoriti. Međutim, dogovori se obavljaju iza zatvorenih vrata, a ove diskusije i replike su više predstava, bar se meni tako čini, jer ne mogu da shvatim da se onako znaju srčano boriti za nešto, tako žestoko protiviti se nečemu, a na kraju donijeti odluku vrlo često jednoglasno, ili sa po kojim uzdržanim glasom.
Politika i političari teško su shvatljivi onima koji se time ne bave. Mišljenja sam da bi nam bilo svima bolje kada bi mogli ono što stalno ponavljam, da se dijelimo samo na one koji gradu žele dobro i one koji mu potkopavaju temelje. Žali bože energije koja se potroši u dokazivanju ko je bolji, ko je lošiji. Koliko bi se moglo korisnih stvari uraditi da se fokusiramo na bitno.
Treći je dan Ramazana, jučer sam prvi put jela lepine ramazanke ali nisu bile, da tako kažem, one prave. Da ne reklamiram pekare ali neke zaista imaju onaj specifični ukus koji se decenijama nije mijenjao. U mnogim peodavnicama prije iftara dobiju lepine ali neke imaju samo oblik lepine, a ukus ni blizu, više liče na hljeb.
Onima koji poste nije lako, gotovo se 15 sati posti a topli su dani, teško je bez tečnosti. Mada će većina postača reći da im nije teško jer u principu njihova filozofija razmišljanja je drugačija, oni to ne gledaju kao patnju kako se meni čini da jeste i da bih se dobro napatila da ne smijem u usta ništa staviti. Čini mi se da je to jako naporno jer je dug post a i drugo je vrijeme, druge obaveze, malo ko sebi može priuštiti da se odmara u toku dana, spava i nekako prekrati vrijeme do iftara.
Ugodan vam ostatak dana.
S.M.
|
