TUZLARIJE - TUZLA DANAS 15.10.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Od jutros je magla u gradu i još se nije skroz digla, manje je izražena prema istočnom dijelu, vidljivost je znatno otežana. Jutro je bilo hladnije nego jučer, a vjerovatno će u toku dana biti fino i sunčano. Morali bi stići završiti ceste koje rade prije kiša. Već se vidi da će biti znatno bolje tamo na Brčanskoj i južnoj, bar kada je kvalitet asfalta u pitanju.
Kažu da je gotov projekat zelenog vala, nadam se da će uskoro početi sa realizacijom jer kako koja godina ide tuzlanske ulice su sve zakrčenije. Ulice ostale iste širine a broj kola stalno raste. Valjda će i na raskrsnici kod Jupitera postaviti semafore jer su zaista neophodni. Zadržani u saobraćaju ljudi kasne, postaju nervozni pa su i sudari češći. Ima dosta vremena kako je promijenjeno pravo prvenstva prolaza a još se nije svijet navikao. Kod nekadašnjeg kina Mladost također je jedna od gadnijih raskrsnica, srećom tu su često policajci koji regulišu saobraćaj jer je puno djece koja baš tu prelaze ulicu na putu do škole.
Danas je dan bijelog štapa. Samo slijepa i slabovidna osoba zna kako je živjeti u mraku. Često viđam jednu slijepu ženu koja sama hoda, obavlja sve što treba, da ne nosi tamne naočare i bijeli štap ne bih je ni primijetila. Povremeno joj pomognem da pređe ulicu, malo s njom popričam pa se iskreno zadivim koliko je ta žena pozitivna. Sve ona uradi sama ali nekada joj pomjere njene orjentire pa je to zbuni, eto neki dan su pomjerili jedan kontejner pa ga je ona tražila. Da može do svih ulaza. Vjerovatno svi slijepi ljudi imaju neki sistem kako da sebi olakšaju život.
Zdravlje je najvažnije, a kako to u životu biva, počne se cijeniti tek kada se izgubi. Neki načinom ishrane nastoje preventivno djelovati u cilju očuvanja zdravlja, a neki se ponašaju kao da se tijelo kada ostari i oboli može zamijeniti. Nažalost ne možemo, svi imamo po jedno pa do nas je mnogo šta.
Neki dan sam svratila do male pijace, koliko su spominjali brucelozu nisam dugo na pijaci kupila sir, samo one upakovane iz radnji. Pa mislim od jednog mi neće ništa biti i kupim jedan onaj suhi. Muka mi nije bila od sira ali jeste od činjenice da sam ga platila 1 KM, a inače su uglavnom dva za 1, 5. Izgleda da je lakše proizvesti sir u Holandiji, uvesti ga, prepakovati, distribuirati i zalijepiti cijenu povoljniju od našeg domaćeg sira. Pohasio se svijet. Nije sir skup, nego je fazon što mu odrede odoka cijenu, a baš me zanima kolika je stvarna cijena nekih proizvoda. Poprave nam zub ispričaju šta je sve tu rađeno i eto oko 100 KM, dio za kola je gotovo kao da se bubreg gluho bilo kupuje, i tako dalje. Ubijeđena sam da ni na sniženju ništa nema ni blizu stvarne vrijednosti proizvoda i da su mnogi dobro dobri našom kupovinom.
S.M.
|
