24.10.2008. Servisne informacije ....i malo tuzlarija
Vrijeme nam se malo pokvarilo, nije sunčano ali nema ni kiše. Nije loše kada je vrijeme lijepo posebno kada zaredaju dani sa lošim vijestima, a to je nažalost počesto. U Zagrebu je opet počinjeno ubistvo - ovaj put dvostruko. Te nam se vijesti vrte stalno, kako i ne bi, blizu smo, a i kriminal, mafija, podzemlje, terorizam, riječi su koje se i ovdje sve češće spominju, davno su izašli iz knjiga koje su se nekada čitale pa se čudili šta se po svijetu dešava.
Kada se analiziraju zadnja ubistva, urađena vrlo profesionalno, žrtve nisu slučajno birane nego se tačno zna ko će se ubiti i kome se šta poručuje ubistvom. Slušam sinoć mladića anketiranog na ulicama Zagreba koji kaže da se to dešava kontraverznim ljudima ili onima koji imaju kontakt sa određenim ljudima. Ima toga ali ne treba zanemariti činjenicu da od snažne ekspolozije u centru grada može da strada puno ljudi koji nemaju veze sa žrtvom. Nije ni čudo što se svijet boji izaći na ulicu jer podzemlje pokazuje da je jače od državnih institucija.
Da se vratimo malo nama, mada, kao što napisah, tu smo mi negdje i geografski i po dešavanjima.
Jučer objavismo prijedlog čitaoca da se pišu imena ljubavnih parova. Koliko pesimizma u nekim komentarima ima. Mislim da je vrlo teško biti pesimista i gledati sve crno. Ne može se tako živjeti, jer sve gubi smisao i svrhu. Ako unaprijed osuđujemo sve na propast onda grubim pojednostavljivanjem dođemo do toga i šta će se ko i rađati? Što bi se rađali kada će svi na kraju umrijeti, što bi se neko vjenčao kada se puno parova razvede, što i počinjati neku vezu kada možda neće uspjeti, što praviti zgradu koju može neki zamljotres srušiti, što putovati avionom koji se može srušiti i na kraju zašto stavljati ploču sa imenom ljubavnog para kada se može rastati, kada može neko po tome šarati, krampom ploču vaditi, pa valjda i nuždu vršiti.
Nemoguće je s tolikim pesimizmom živjeti, jer ako se nema volje i nade onda se samo životari i čeka da kucne naš ćas.
Često kada se stavi neka slična vijest može se pročitati komentari da se bavimo glupostima, marginalnim stvarima, a ne tako važnom krizom u zemlji i sl.
Neke je to bavljanje nevažnim stvarima, u ratu psihički spasilo, pa se ljubav vodila, vjenčavalo, djeca se rađala, školovalo, rođendani slavili, nastojalo živjeti u čekanju da rat stane. Žene su se šminkale i kosu sređivale, a mogle su reći što ću ja ovo raditi mogu poginuti, nažalost život je takav nikada se ništa ne zna pa i treba uživati u svakoj sitnici za koju ćemo tek poslije vidjeti koliko je to bilo lijepo. Oni koji u životu neće da vide ništa lijepo neka ne uvlače druge u svoje psimističke krugove.
Stiže vikend, uživajte a evo i malo muzikice.
Žera iz Crvene Jabuke se ženi, konačno, još se ne zna da li će zadržati istu frizuru i na dan vjenačanja i u bračnom životu ali se zna da mu je izabranica mlađa 20 godina i da je trudna, a i da će roditi blizance. Tako da je Žera jednim udarcem poubijao vazdan muha.
SDP je građanima Tuzle ovih dana izrazio svoju zahvalnost na ukazanom povjerenju. Na svakom ili svakom drugom drvetu zakačen je plakat sa hvala hvala i hvala.
