TUZLARIJE - TUZLA DANAS 28.10.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Sunce sija, sija sija i toplo je. Što mi je to drago, kao da mi je neko poklon dao, dar s neba, što bi se reklo.
Evo lokomotive i to prave, one što hučće čihu čihu čihu hu, da ostane zabilježeno kakve mi vozove imamo, ništa dizel, struja i ti neki iz EU vozovi, nemaju oni pojma šta je lokomotiva, ova kad prođe tu trava više ne raste u krugu od 30 km.
Zbog onog "dar s neba" nešto kontam, baš je lijepo kada nam neko nešto pokloni onako bez razloga, sjeti nas se iz čista mira pa nam drago. Za rođendan, neke godišnjice, svakako dobijemo poklone, kad smo bolesni eto naradndži koje i ne jedemo, ali onako bez povoda, bez razloga, bez interesa, e to je već poklon od srca.
Bedemi za odbranu od gripe polako mi popuštaju, na udaru sam ali se nadam da će moj organizam da se izbori sa tim virusima šejtanskim. Ništa neću uzeti, ni jednu tabletu, neka se organizam bori. Od lijekova me zanima samo coca cola, jeste, dobro ste pročitali, to je sad glavni lijek za recimo proljeve ili prolive, kako ko voli da kaže. Uglavnom, počeli i doktori da preporučuju. Djeca sretna pa prevnetivno piju. Biće da ima neke veze, probajte pa javite, neće vam naškoditi, bolje cola nego kineski fazoni u vidu riže.
Slika sa sudarom je jedna višenamjenska slika, vidite sjevernu magistralu, pa ofarbanu banderu, lijepo vrijeme, sudar, gužvu, nešto ko svakodnevna slika Tuzle
E što mi je drago da sunce sija, da još jednom napišem. Ode nam ZOO vrt pa ću sad da počnem sa pričom kako sam ja po tim stazicama hodala od rođenja. Šta sam tu dana provela, koliko sam puta razbila koljena, a tek kad me pukne ljulja, jer sam ja tamo vječito trčala ko mahnita da zauzmem najbolju ljulju. Sjećam se čak i limenih čamaca, pegle, meda, kamenih fontanica u kojima smo pili vodu, debeljuškastog, vječito namrgođenog čovjeka koji prodaje karte i puno toga još. Sve je to sada prošlost, ostaju negdje te uspomene, za njih nema delete, a eto vrijeme je da se napravi nešto bolje. Aid Berbić reče da će tu da budu sistemi nekih kučica, ljulje duge 35 metara, pa neki sistemi za hodanje, vjerujem da će biti super i da ćemo se naviknuti na nešto drugo. Svakako su odavno odrasle, i ostarile gotovo, generacije odrasle u Vrtiću, neka današnja djeca imaju svoj Dječiji svijet, došlo je njihovo modernije vrijeme.
A teško je zamisliti nešto moderno za puno godina unaprijed. Neki dan sam gledala film, boga pitaj kada je to snimano, uglavnom, to je neka daleka budućnost, oni su negdje u vasioni. Film je sigurno nekada bio hit, a ti koji su ga snimali mislili da su napravili čudo. Uglavno, to je sada kao komedija kada se gledaju roboti koji ne liče ni na dječije igračke, pa neki kao crno bijeli ekrani, i ostala, za ta vremena, čuda tehnike.
Promjene su malo dramatične samo u startu, a poslije to sve nekako legne i sve se prihvata kako šta dolazi. Opet ja i stari filmovi, mada ih ja ne gledam ono pravo nego samo bacam pogled. Umro Pol Njumen pa je red što je TV tom zaista velikom glumcu posvetila koji dan. Puštali njegove stare filmove, ide mladi Pol, cigara je u jednoj ruci, a flaša viskija u drugoj, priča da će do javne kuće. On je faca, frajer u filmu, hoda kao mačak, u očima mu onaj lopovluk iskusnog muškarca koji pije, puši, posjećuje javne kuće, što znači da je to muškarac sa velikim M. Mislim ja, da se sad tako neki lik pojavi rekli bi bježi propalico jedna kome bi ti bio uzor. Sada u filmu piju i puše samo negativci.
Idemo sada, došli Crnogorci pa da ih malo slikamo.
S.M.
|
