TUZLARIJE - TUZLA DANAS 10.11.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Ponedjeljak nam je osvanuo pod maglom, još se nije skroz digla, a to je ona naša zimska, zagađena magla. Skoro pričam za ženom koja živi u Kanadi pa se žali kako im je vazduh suh, stalno je suh, a kod nas opet većina dana u godini, bilo da je ljeto ili zima, imaju puno vlage.
U Tuzli pekari najavljuju pojeftinjenje hljeba, iznos od 10 feninga i nije nešto ali valjda se to nabere. Skupa je hrana, posebno što se kupi i za par sati je nema, a garderobu nosimo dugo, tek namještaj koliko bude. Trebali bi odmah kupiti kvalitetno pa kad već nešto gledamo godinama da imamo i šta vidjeti.
Možda nisam u pravu ali nekada mi se čini da ljudi u Bosni, koliko god se činilo da život nije lak, imaju više nekretnina koje su njihove, jedan kroz jedan, kupljene, otplaćene. Ima puno ljudi koji su u nekoj fazi otplaćivanja kredita ali i puno onih koji imaju svoj stan, kuću, auto, plac, poslovni prostor i sl. Velika većina onih koji dolaze iz inostranstva priča kako su kupili kuću, pa kupili ne znam koje auto, a u stvari to još nije njihovo i neće biti za dugi niz godina. Nije ni bitno šta je nečije ili nije, nego je stvar onog mira kojeg imamo kada ne moramo brinuti hoćemo li biti živi i zdravi i moći raditi decenijama da otplatimo šta imamo. Krediti su veliko opterećenje, a tek koliko se u kamatama bankama da para.
Na neki način divim se ljudima koji znaju racionalno i planski trošiti. Misle unaprijed i predviđaju situacije, i znaju šta je vrijedno rizika, a oni drugi nakon 10 ili 20 godina misle, e što nisam ovo ili ono.
Kao djecu nas uče da štedimo, kupuju nam kasice i već se tada vidi i odnos djeteta prema parama koji sa nekim malim promjenama ostane za cijeli život.
Sjećam se dobro plasitičnih kasica, često su bile u obliku svinje, ko zna zašto, možda što je onako debela pa da može više kovanica stati, imala sam i u obliku velike gljive, a najviše se sjećam kasica koje su bile kao tamno sivi ćupići, a dobijali se u bankama, ko će se sad sjetiti kojoj. Vjeverica kao simbol šparanja je također bila ugravirana.
Kako su se pojavile kasice u našoj kući naglo je porasla upotreba noževa iz onih divnih escajga. Kad se ti pribori za jelo gledaju nekon dosta godina upotrebe, vidi se da su kašike već vitre dale, viljuške su sa uvrnutim krajevima, jer ako se neka tegla sa npr. kiselim krastavcima ne može otvoriti viljuška je dobra za podvlačenje pod poklopac. Ti lijepi, beskorisni noževi se stave kada dođu gosti, pa se jadni muče jer se s njima ne može gotovo ništa presjeći. Sjeće se drugim noževima, grize, čopa rukama ali kad dođu gosti onda se jede po bontonu, pa se ko ne smiju ni laktovi na sto staviti, a vamo samo što noge ne dignemo.
E ti noževi su bili super da se vade pare. Znala sma leći na pod pa tim nožem čačkam kroz onu rupicu, joj sreće moje kad počne da ispadaju banke i dinari, a još kad me u čelo pogodi koja petobanka. To mi je bila glavna aktivnost prije škole, nema veće sreće nego biti sam u kući, gleda se Opstanak, Mali program, a Kocka Kocka Kockica gubi na zanimljivosti dok novac dobija na značaju.
Ne volim ja pretjerano štedljive ljude, stisnute na svemu pa i svom zadovoljstvu, ali ne cijenim ni raspiništvo i blesavo trošenje, ulaženje u bespotrebno dugovanje. Po ko zna koji put dolazim do zaključka, mjera u svemu je važna, pronaći mjeru postaje kao životni moto.
Razbistrilo se, magle više gotovo nema, ponedjeljak je, prošlo je 11 sati, još smo na početku dana pa eto neka vam bude ugodan.
S.M.
|
