18.11.2008. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Prohladan je ali je divan, sunčan dan. Najavljena je kiša ali eto ništa od nje, i bolje je. Padala je jučer, zna ona da je većina u Tuzli baš i ne simpatiše. Dosta je niža temperatura nego prošle sedmice, izvadio svijet zimsku opremicu, uvedena je i obavezna zimska oprema za vozila, a nigdje snijega.
Policija nam se aktivirila, sa onim radarom začas iskoče, već se kod Muzičke sporije vozi jer su tu viđeni. Neka, fino. Zanimljiv je taj fenomen uniforme, većina kad je vidi odmah se malo presabere i uspori. Treba i nama kao što u nekim gradovima rade, da postave kojeg kartonskog policajca ili neku lutku, na prvi pogled izgleda kao pravi i vrlo je efikasna. Raskrsnica kod Merkatora, gdje je postavljena kamera, stvarno je nemoguća koje su tamo gužve. Zeleno ne bude ni minutu, kolone automobila su česte, a vozači u prosjeku dočekaju tri zelena prije nego što dođu na red.
Danas je svečana akademija Univerziteta u Tuzli, stručni seminar u Komori, zatim je tu i promocija knjige akademika Muhameda Filipovića, izložba slika Alfreda Pala i pozorišna predstava. To je od onoga što mi je trenutno u glavi, a ima danas raznih dešavanja u gradu.
U Kantonalnom tužilaštvu biraju nove zamjenika jer je aktuelnima mandat istekao. E sada, pošto je glavni tužilac Bošnjak onda zamjenici moraju biti jedan Hrvat jedan Srbin, da bi se zadovoljila forma u skladu sa konstitutivnim narodima ove čudne naše. Kod nas se izgleda tako mora da ne frcaju varnice i ne stvaraju nepotrebne tenzije ali sve bi bilo bolje kad bi sposobnost bila iznad svega. Da se ljudima na funkciji ne gleda toliko ko su, kako se zovu, nego kako rade. Po brojnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba logično je da će najteže da se probije pojedinačno Bošnjak jer ima puno veću konkurenciju, što bi po opet logici stvari moglo značiti da će biti i sposobniji. Jer ako on dolazi iz reda naroda kojeg je u nekom kolektivitetu recimo 85% mnogo će se teže progurati nego neko čijeg je naroda tu 10 ili ni toliko posto. Zato mi je to pomalo nespretno rješenje, i žao mi je što se ne gleda isključivo sposobnost. I na fakultetima bi trebalo uvesti anonimne pismene ispite na kojiam ne piše ime i prezime, ali o tome nekom drugom prilikom.
Provozah se ja neki dan taksijem, e što je to bio doživljaj. Isto košta vožnja u luksuznom automobilu sa klimom i ostalim pogodnostima, i nekim prastarim kolima. Neki koji se češće koriste tom vrstom prevoza biraju taksi, a ja sam u žurbi ušla u prvi koji je stao. Imala sam 10 minuta da razgledam unutrašnjost tog prevoznog sredstva i malo mi je bilo, tek sam vidjela dio. Presvlake su čupavci, ali ma koliko čupavi bili nisi mogli ublažiti federe koji su poiskakali na zadnjem sjedištu. Od neudobnog sjedišta samo je bila gora muzika, a još taksista pjeva i puši. Oko vrata mu peškir, a na vratima zaboden šarafciger, oprobano sredstvo kada prozorsko staklo postane neposlušno. Osjećala sam se kao da sam upala u zonu sumraka. A ima stvarno odličnih taksija.
Utorak, nije neki dan za šta započinjati, pa neka vam je bar miran.
