TUZLARIJE - TUZLA DANAS 22.12.2008.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Sunčano je i hladno, ja sam se smrzla ali nisam se nešto ni utoplila, a kao da je to koga i briga. Ima da se prehladim, gdje god sam ušla neko kiše, stvarno svijet svoje bakterije razbacuje gdje stigne bez pardona.
Kada smo kod bakterija, pravo sam se raspisala o brucelozi, još malo pa ćete to vidjeti jer još nisam završila, kad se ja nečega uhvatim to je kao pitbul terijer. Mnogi nisu svjesni kako je bruceloza opasna, još manje kako se od nje zaštiti
a kod nas na svakom koraku prodaju i sir, kajmak, mlijeko, meso, ko zna šta je od toga provjereno.
Radnici "Aide" ponovo u štrajku, studenti Rudarstva polažu cvijeće i vijence u povodu Dana rudara i 50 godina svog fakulteta, čestita se Hanuka, priprema za Božić, večeras je veče tamburica, i eto, dosta događanja i najava.
Približio se i raspust, hvala ti Bože, umorila sam se od silnih lekcija. Baš sinoć mislim slušajući lekciju o geografskim granicama, a vrijeme je oko 1600-te, koliko je generacija i generacija učilo o davno mrtvim ljudima, o granicama koje su toliko puta pomjerene i zbog kojih se ratuje, i opet malo ko se pameti naučio. Ako se uči da bi se naučilo, i tuđe greške da se ne ponavljaju, malo se postiglo. Iste greške se čine iz generacije u generaciju. Svako svoj život živi, tuđi ne može i da hoće, ali to ne bi trebalo da važi i za greške.
S druge strane, sve što učimo o prošlosti neko nam u amanat ostavio ili kao pisani trag ili kao usmena kazivanja s koljena na koljeno. Ko zna šta je istina, šta pretjerivanje, šta su laži. Tek nakon ovoga rata sam shvatila da se mogu i laži pisati bez problema, da ih se može pisati i u knjigama, govoriti vijesti koje s istinom nemaju ni dodirne tačke. To je možda i jedan od razloga što volim što sam rat provela ovdje pa da mi niko ne može soliti pamet. Ali, idemo mi u sadašnjost. Valja nam sve uzimati sa rezervom, i što čujemo i što čitamo, a valjda očima možemo da vjerujemo.
Još da kažem da su u Tuzli sad pravi hit sočiva u boji, najviše ih je sa nekim zeleno plavim bojama, a oči isto kao kod onih lutki za djecu. Ne izgledaju mi prirodno, nekako su prave plave oči drugačije.
Lutke koje u izlozima nemaju nikako očiju, baš su strašne. Ima jedna u Merkatoru, dječak mali, obukli mu sve zimsko, od kape i šala se i ne vidi, svaki put kad ga vidim ja pomislim da je pravo dijete. Sve mislim, ja svakakvih roditelja, ovako malo dijete a samo po radnji ccccc, gluho bilo.
Ugodan vam dan.
S.M.
|
