08.01.2009. Servisne informacije ... i malo tuzlarija
Pozdravljam vas dragi čitaoci Tuzlarija, pa vidite li vi da sam ja postala vidovita. Jučer kažem "ako padne snijeg da će se zadržati" i pade snijeg. Danas kažem da hoće kakvih para na račun leći, trebaju mi čizme. U prošlom životu sam bila stonoga, samo to može da objasni da ja nikada nemam dovoljno obuće, taman kupim jedne za nešto, meni zatrebaju druge.
Inače, u Tuzli mlađe djevojke nose one šarene gumene čizme, zaista simpatično izgledaju, mislila ja to je jedno 20 KM, kad juče u jednoj prodavnici sniženje obuće, a te čizme kao vrlo povoljno sada možete kupiti za 99 KM. Nije ni gumena čizma što je nekad bila. E mogla bih se ja malo i odvojiti od obuće i preći na manje bitne vijesti, zar ne?
Ma nema ba ništa posebno, političari dragi gdje ste, pa ne mogu ja bez vas, tako ste plodno tlo za razne teme i dileme. Izgleda da još praznuju i vare božićne i novogodišnje trpeze, a ko zna možda su i na zimovanju, da se malo razrahate od posla.
Političari federalnog nivoa sve češće spominju Tuzlu i mogućnost skladištenja plina ispod Tetime. Smijala sam se sinoć, na TV-u kažu kako nam država ima zalihe koje mogu stati u jedan špajz. To je jedna od onih njemačkih riječi koje smo mi prisvojili i okrenuli, izbacili slova koja nam se ne sviđaju dodali svoja i eto male ostave koju svaka kuća mora da ima. Pa na tim našim vijestima sinoć, političari upućuju neke oštre note prema Rusiji, a Putin eno crče od straha, ima danas da pusti prema BiH sve zalihe što imaju.
Sipa snijeg, svi voze sporo, čuje se struganje lopata, čisti se sa svih strana, ne vidim kola od mog dragog komšije, da ih nije unio u kuću. Sad će se početi tepisi iznositi da se čiste na snijegu.
Jučer su slučajno uključeni komenari, to je do kolega, ja ni luk jela ni mirisala, pa vidim hvalili me neki, drago mi je, čitaju mi se Tuzlarije. Šta da vam kažem, sva sam se sad napuhala. Ide malo muzikice i želja da vam dan bude ugodan.
Još da objasnim sliku vrapčića, jučer sam ih slikala, smrzli se jadni, a nemam ih gdje staviti pa neka ih ovdje, da ove naše tuzlanske đivđane vide malo i u svijetu, da se zna kakve mi sve ptičije vrste imamo. Pošto znam da će ovo čitati, moram reći da mi je jedna prijateljica, kad je bila puno mala, mislila da su vrapci djeca od golubova, eto neću se smijati.
