TUZLARIJE - TUZLA DANAS 04.04.2006.
Zaključaj pa provjeri
Neki dan na lokalnoj TV bila je jedna zanimljiva reportaža o Kanadi i ljudima koji tamo žive. Zemlja doseljenika a tamo su kao Kanađani. Zanimljivo je to različito ponašanje istih ljudi na različitim mjestima. Da li geografija utiče na karakter?
U pomenutoj reportaži, prikazaše stanovnike grada u kojem niko ništa ne zaključava, ni vrata kuća, ni kola, ništa, sve je otključano a pljačkaša i nema. Možda to nije toliko do Kanađana koliko do činjenice da kada je nešto otvoreno nije nikome zanimljivo. Ko će obijati otvorenu kuću?
Kod nas je drugačije, kao da neki smatraju da su pravila tu da se ruše pa sve što mogu da pokvare i pokvare. Kako inače objasniti činjenicu da gotovo ne postoji lift u Tuzli koji je u savršenom stanju. Da spriječe razno razne sitne krađe i demoliranje, stanari se dovijaju raznim metodama. Tako imamo liftove u kojima pored sijalice piše „ukradi je na grobu ti sjala“, takvu konstrukciju riječi može samo bosanski mozak smisliti, ali to je jedna od vrlo efikasnih poruka. Zatim, tu je i pojava metalne zaštite dugmadi, sijalica, šaltera i svega što se može razbiti. Oni sa debljim prstima moraju nosit neki šiljasti predmet da njime pritisnu dugme željenog sprata koje stoji sakriveno ispod debelog metala sa malim rupicama. Poštanko sanduče ako se nađe čitavo tada odmah dolaze TV ekipe da to snime i puštaju kao zanimljivosti i čuda neviđena našeg grada.
Što se tiče automobila, kuća i svega ostalog, razvili su se čitavi sistemi kako nešto zaštititi a još se brže razvijau provalnički sistemi. Iako su poskupa, veliki broj Tuzlaka je ugradio sigurnosna vrata. Proizvođači tih vrata bi u Kanadi loše prošli a ovdje mogu dobro da zarade na našim ljudima koji u tim vratima vide jedino rješenje zaštite stana. I pored svih sistema, ostaje navika da sve provjerimo je li dva puta zaključano, pa zaključamo, pa tresemo vrata da opet provjerimo. Zaključamo automobil pa ga obiđemo bar dva puta da svaka vrata i gepek provjerimo, kakva centralna brava, ništa bez našeg kruga oko automobila.
U strahu da nešto ne zaboravim sve provjerim, ponavljam u sebi rerna, ringla, bojler, pegla, pa dva puta zaključam, krenem, vratim se još jednom, provjerim i izađem na ulicu i opet mislim jesam li sve provjerila? Jedna sam od onih koji se nije smijala vicu o Fati koja hoda s peglom po gradu a na pitanje zašto to radi odgovara „ne mogu ja više misliti jesam li je isključila“.
S.M.
|
