TUZLARIJE - TUZLA DANAS 24.02.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Što mi je hladno, pa to je neopisivo, ja više ne znam šta ću obući. Kad se utoplim gdje god uđem vruće mi, a nikada se ne zna kada će se provesti koji sat vani. Nisu ni loše one radne uniforme pa se čovjek obuče u skladu sa radnim obavezama i uslovima rada. Neki dan na Kolegiju potrefilo mi se mjesto pored radijatora a ja obukla džemper i to tek opran, em se on nešto skupio pa mi vruće, em me nekih sto srkleta uhvatilo, došlo mi je da poderem sve na sebi.
Eto, izgleda da smo dobili i novog visokog predstavnika. Mi smo njima super odskočna daska za svjetske političke visine. Kod nam dođu, zanatu se douče s našim političarima, radili ne radili svijet im prizna zasluge ko da su u ratu bili, bankovni saldo im se značajno udeblja, kako god dobro im je.
Visoki predstavnici se smjenjuju, svaki malo priprijeti Dodiku ali oni odlaze a on ostaje. A ovo što radi Dodik, nekada mi je kao udaranje maljem u glavu, da ne kažem jedan vrlo dobar narodni izraz. Namjerno provocira i onda se smješka medijskoj pažnji koju izazove. Prosto ne mogu da vjerujem da se dozvoljava takva nekultura, nepoštivanje sagovornika, zemlje, svega, nemam riječi. Da se sve to svodi na nekulturu pa ni po jada. Evo, sad je u pitanju i pronovjera velikog novca i nikome ništa. Ganja se, što kažu sitna buranija, a te koji tako besramno kradu, i ovu zemlju upropaštavaju, miluju po glavi.
Od političke teme opet na politiku. Danas je godina dana od kako je počeo sudski proces protiv Ilije Jurišića. Iako ga poznajem samo iz priča strašno mi je žao tog čovjeka koji čami i zatvorskoj čeliji kao zadnji kriminalac i ko zna koliko će još tako biti. Čim je uhapšen rekli su da je lošeg zdravlja, i psihičkog i fizičkog. Ma ja mu se divim da funkcioniše ikako, na njemu su se kola slomila i niko neće odgovarati. Srbija ne može tek tako priznati da je pogriješila, Iliju će prije žrtvovati nego svoju nazovi čast, a žrtvovan je i od naših.
U isto vrijeme u BIT centru se održava konferencija. Da nam malo pokažu koji su to naši proizvodi i šta treba s njima. Pravi sam fanatik u traženju i trošenju domaćih proizvoda. Kako nam najavljuju stezanje kaiša biće ljudima kao u ratu opet bašte praviti. Navode i spiskove rizičnih zanimanja, koji će ostajati prvi bez posla, neću da vas plašim, ne može nam biti gore, valja nam se prostrijeti koliko smo dugi i ni cent više dok nas zapljuskuju svjetski krizni talasi. Ima već par mjeseci kako, čini mi se svaki dan čujem „svjetska ekonomska kriza“, nekako mi se te riječi otrcale, kriza nije ni počela kako treba a meni već muka od tih riječi.
U Tuzli se priča da je Obama špijun i da ćemo tek da vidimo kakve belaje će on da napravi, Buš je kažu za njega mala maca. Inače, u Tuzli su najveći stučnjaci za ispitivanje ko je ko, ko je čiji. Nene su nam prave forenzičarke, samo bace pogled i znaju ko mu je u kom koljenu šta bio. Obama je sad na tapetu, ne zna ni on sam o sebi što se kod nas zna.
Jučer nam Šveđani dali vazdan savjeta, kažu, treba se brinuti i kako radnici vikend provode, je li udišu dovoljno svježeg vazduha, mirišu li cvijeće, bave li se sportom i slično. Pa su nam onda rekli da se javljamo na vrijeme doktoru. Ne znaju Šveđani da kod nas mnogi nisu osigurani pa kad šta boli stavljaju liske kupusa i slane obloge da prođe, ko će dati pare za pregled kod privatnika ako se knjižice nema.
Nekada su nam doktori svašta nešto pregledali, te zini, te reci A, digni majicu, diši, a sada malo koji i digne pogled sa zdravstvenog kartona. Otvore karton, pitaju šta hoćeš, koji lijek, koju terapiju, i to je to, raja više ni potkošulje za doktora ne mijenja.
Moram ići, ugodan vam dan.
S.M.
|
