TUZLARIJE - TUZLA DANAS 26.02.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Današnji četvrtak će da mi prođe u znaku sjednice Općinskog vijeća, a za vas se nadam da ćete imati i šta zanimljivije da radite.
Kad sam vidjela dnevni red kad nisam u nesvjest pala, ima to da traje cijeli dan. Bilo bi to kraće da imaju ograničen broj replika, jer kad za svaku tačku Mirnes Ajanović izađe sto puta za govornicu, ode dan.
Danas su se radnici Aide povukli ali ako ne dobiju obećani novac eto njih ponovo na ulice. Jučer je to zaista izgledalo dramatično. Kad su blokirali raskrsnice vozači nisi znali šta će pa su počeli da prelaze na drugu stranu preko onog ostrva u sredini, a kako je tu puno nabacanog snijega nije svima bilo lako. Kad sam vidjela i autobuse koji prelaze, i kako se ljuljaju, stvarno sam pomislila da će svi ti radnički protesti da prouzrokuju i neku nesreću. Što se toga tiče sve se dobro završilo, ali do kada?
Svima je jasno da povremene jednokratne pomoći ništa ne rješavaju, a ono što meni upada u oči je neprincipjelnost koju ja ne razumijem. Dan ranije kažu da ne postoje zakonski uslovi da se šta isplati, jer nije budžet usvojen, a onda stvore te neke uslove. Jučer se baš kao na pijaci natežu, Vlada nudi po 200 KM, radnici neće, pa nagura se do 250, a onda nekako iz nekih drugih rezervi još dodaju i na kraju ima po 300 KM za svakog, što je nekih 200000 KM iz Budžeta. Zbog tih i takvih davanja će trpiti neki drugi. Na svakom sastanku se dogovore da treba pokrenuti proizvodnju a na tome ništa ne rade. Nema toga ni u socijalizmu da se radnicima plaća, a nemaju ljudi posla. Tako da se ježim od situacije za mjesec dva kada će opet radnici biti na ulici, pa kad saberu jedno milion koji će se dati na kraju za te pomoći neko će se valjda uhvatiti i za glavu.
Gora sam ja, dodijalo mi a ja samo o tome. Kod nas je inače sve naopako, dok u svijetu kamate idu dole kod nas su povećane, a u zadnje vrijeme česta je pojava da kada hoćete nešto da platite u banci vam kažu da prvo otvorite račun. Nisam još čula da se neko uslovljava na taj način, na kraju ćemo imati računa na sve strane a na njima po marku, jer ne mogu biti skroz prazni.
Sinoć sam bila u BKC-u na humanitarnom koncertu, tako mi je bilo drago što je puna sala, da se više skupi za oboljele od malignih oboljenja. Neke važne face nisu došle, bilo mjesta u prvom redu pa sjela ja, pogled mi je bio super. Gledam ja tako kada su igrali kola, koliko se neki trude, svaki pokret znaju, greške nema ali nema ni onog urođenog osjećaja. A opet neki kad ih gledaš, sve u njima igra, osjećaju muziku, vidi se talenat. Dobro je baviti se bilo kojim plesom, folklorom, jer se čovjek i fizički i psihički prazni. Rado bih na ples ali nemam partnera, na muža ne računam jer ne dijeli samnom moju ljubav za ples, jedino da se tamo pojavim sama u školi pa se valjda neko sažali na usamljenu gospođu.
Jučer u Domu penzionera na press konferenciji u jednom momentu mi je bilo kao da sam upala u vremeplov. Titove slike, biste, crveni karanfili, govori, sve je to kao nekada. Ispred Doma penzionera stariji muškarac u invalidskim kolicima, teško mu valjda da hoda pa sjedi i nogama se odguruje, ide gore dole ispred ulaza. Gledam onaj njegov tupi, nezainteresovani pogled pa mislim što je starost nekad ružna. Znam da su nekima i djetinjstvo i mladost ružni ali nekako me plaši ta nemoć starog tijela. Nema veze, ipak ja hoću da ostarim i budem toliko stara da se narod čudi i kaže, ima ona preko sto godina, ona ti je rođena auuuuuuuuuuuuu.
Idem sada, nemoj da me ko nasmijavam, sad moram da budem ozbiljna.
Pa ide onda ono ugodan vam dan.
A ide i S.M.
|
