TUZLARIJE - TUZLA DANAS 24.03.2009.
Servisne informacije
...i malo tuzlarija
Vrijeme nam je onako a valjda smo i mi kao i vrijeme, pomalo oblačni.
Danas je Međunarodni dan borbe protiv tuberkoloze. Iako je u nekim zemljama gotovo iskorijenjena, u našoj je broj oboljelih u porastu, a znali smo u BiH, posebno u Tuzli, da budemo prvi u Evropi po broju oboljelih. U kakvoj sredini živimo što se tiče zagađenja nije nikakvo čudo, a pored toga za tuberkolozu kažu da je socijalna bolest tj. bolest loših životnih uslova. Ne misli se samo na lošu ishranu, vlažnu i hladnu kuću nego i stres koji uništava imunološki sistem, koji gricka čovjeka sistematski dok ga psihiči i fizički ne uništi. E sad od nas, od naše fizičke i psihičke stabilnosti zavisi gdje će napraviti više štete.
Kada sam bila onako mlada djevojka od nekih 16 godina, a sva raja u fazi teških čitanja, pročitam i sve što sam u kući našla od Remarka. Opterećen sudbinama ljudi iz vlastitog života vječito je pisao o ratu, hrani, opijanju a ako se neko razboljevao to je bila tuberkoloza. Pa je i ta bolest nekako gotovo romantično opisivana, a jedan naš ljekar je rekao da nema ljepših bolesnica, koliko god to morbidno zvučalo. Ipak, bolest sa romantikom i ljepotom nema veze pa je zato bolje ostavit knjige po strani i nadati se da će oni koji to mogu, učiniti sve da se što više smanji veliki broj oboljelih. A da se ne čini puno to je jasno, oni koji hoće ne mogu a oni koji mogu neće, imaju važnijih problema.
Muka mi je od naše vlasti, gledam jučer delegacija Vlade Federacije BiH, premijer, četiri ministra i sekretar, njih šestorica stigoše u tri velika Pasata, ispred njih vozi policija sa rotacionim, svi stali da oni prođu. Ko je god bio blizu morao se skloniti jer dolaze velike face. Sklanjaju se oni od čijih para tako dobro i žive.
Kako su mi išli na živce i oni njihovi tjelohranitelji. Gledajući ih stvarno mi dođe neumjesno da pričaju o bilo kakvoj štednji. Kao kad roditelji pušači govore djeci da ne puše, pa nije niko budala.
Bogami, samo što nije kiša, jedva nešto gledam, malo ćemo pisati o svemu pa se opet sutra, što bi rekli – akobogda, čitamo.
S.M.
|
