TUZLARIJE - TUZLA DANAS 08.04.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Ovih dana tehnika me neće nikako, em se još nije sve sredilo sa novim serverom, em mi propade pola što sam jučer radila. Novije stvari imaju i prednosti ali i mana, nekad mislim, lijepa olovka i papir. Uglavnom sad koristimo osim računara i mobitele i neke digitalne adresare da čuvaju brojeve koji nam trebaju i ostale nama bitne podatke, a ako izgubimo mobitel izgubilo se sve.
Kada mi pod ruku dođu stari adresari znam malo prelistati, pa se zamislim nad nekim imenima, neki ljudi koje smo onako upoznali pa nam se putevi razišli i zaboravili, ženska imena uglavnom su sa starim prezimenima, i tako, svašta se tu nađe.
Nisam baš neki ljubitelj ni ovih telefona koji ne mogu bez struje jer u Bosni se ipak dešava, koliko god kratko bilo, da ostanemo bez struje, a i vode. Pa nam uz stari telefon valja držati i bar malo vode sakriveno za ne daj bože.
Danas je Dan Roma pa će najbolja djeca da dobiju nagrade, neka se baš trude i treba ih nagraditi. Tako mi je žao one djece koju sile da prose, a naši zakoni prema kojima se dijete ne može tek tako oduzeti roditeljima koji ih maltretiraju, van pameti su.
Zbog zemljotresa u Italiji i u zemljama regiona počeli da pričaju o građenju i građevinskim firmama. Iako smo se raspali, po političkoj i državnoj osnovi u mnogo čemu smo isti. Pa se tako i građevinske dozvole olako daju, a slabo ko ispituje detaljno i kako treba teren na kojem će se graditi. Na zemljotrese se reaguje u fazonu „nema to kod nas“ pa kada eto bude desi se kao u Italiji da su sve starije zgrade ostale čitave ili sa manjim oštećenjima, a novije se uglavnom srušile.
Meni nije baš jasno zašto je u Tuzli najskuplja zemlja u centralnom dijelu grada kada se zna da je tu teren jako nestabilan. Tonjenje će nas još dugo da prati, to što je uzrok slijeganja otklonjen ne znači da je teren siguran. Sami stručnjaci kažu da će dugo trebati dok se teren ne ustabili, stalno se mjeri, vječito je neki monitoring i to je dobro, ipak još niko nije rekao, e sada je sigurno, onoliko koliko se za zemlju sigurnost može garantovati.
Ne rade mi Tuzlarije. Tuge moje sinoć, hoće srce da mi pukne, to je meni kao da mi neko u dijete dirne, pa sam gledala malo više TV. Prije toga rotirala zimske i ljetne stvari jer sunce se ne šali. Zaključila sam da je bolje da niko ne vidi šta sam ko krtica uvukla u ormare i ladice. Valjda uskoro bude kakava akcija kad već kod nas nema organizovano da se očuvana odjeća i obuća nekome daju. Puno se toga sačuva, sve kao eto nekome ćemo dati, možda ćemo se još kad ugurati u neke farmerkice, te nosit ćemo po kući, a od toga ništa. Zna se da ja po kući nosim stranačke i reklamne majice, nema kakvih nema, a jučer sam nosila majicu koju sam dobila na jednoj presici od MUP-a, na njoj piše „Vaša policija“ pa kad sinu u sobu uletim samo mi pištaljka fali, a on se smije, ništa od mog zavođenja discipline.
Rekoh da sam gledala TV, pa tako odgledam i jedan cijeli lokalni dnevnik, daleko mi bio daljinski, moralo se. Onako kad se slušaju selektivno urađene vijesti mogu vam reći da je nama, ma kakav zapad, med i mlijeko, blagostanje, najgora vijest bi da će danas možda biti malo pljuska.
Mora se sad ići šta raditi.
S.M.
|
