TUZLARIJE - TUZLA DANAS 31.03.2009.
Servisne infomacije
.... i malo tuzlarija
Zadnji dan marta je kišan, od sinoć pada. Jučer je bilo tako toplo da sam pomislila da ću iz zimske u ljetnju garderobu ali pade kiša, i to pade na mene. Dugo nisam pokisla kao sinoć, ali šta fali, nisam od šećera.
Da je nama samo kiša problem bilo bi dobro ali eto dešava se i mnogo gorih stvari. Primjera radi u nedjelju su tri maloljetna dječaka, svima oko 13 godina, napali isto maloljetnu osobu i ukrali joj mobitel i 2 KM, a da bi to uzeli prijetili su noževima. Poslije ih je policija privela, uzela ukradene stvari i šta dalje, puste ih na ulicu jer imamo zakone kakve imamo.
Mislim ja nešto, pa može neko glavu izgubiti zbog 2 KM. Prije govorili, znaju lopovi kome kuće i stanove pljačkaju, neće rizikovati i obijati neke koje nemaju vrijednih stvari, krasti goblene, pegle, šerpe i možda TV, nego kad uđe da zna šta ga čeka. Prije par godina na benzinskoj pumpi čovjek je ubijen zbog 200 KM, a evo ponavljaju se slične stvari. Naravno da je navedeno da su tri dječaka romske nacionalnost. Mene to strašno nervira. Šta je mene briga koje su nacionalnosti? Sve se nešto borimo da smo svi isti i bla bla bla, a onda ide tri dječaka romske nacionalnosti napala to jedno dijete koje nije romske nacionalnosti. Bude li to tako počelo u svim izvještajima, neka se sudare Srbin i Bošnjak ima da bude svašta. Vozeći PVM Fiću vozač srpske nacionalnosti osjetio se ugroženim pa je udario vozača Bošnjaka koji je vozio PMV Yugo. Uviđaj nije mogao biti obavljen na vrijeme jer nije bilo slobodnog policajca Hrvata.
Vjerujte da mi je ono pravo muka od ovih naših nacija i zapošljavanja po ključu i slično. Davati prednost bilo kome jer je određene nacije ispred sposobnosti je meni ludilo koje nas je i dovelo gdje nas je dovelo. Dok ne budemo dobri loši, pošteni ili ne, pa onda po nacijama da nas razvrstavaju, nema ba od nas ništa. Ako su Amerikanci u čemu pametni to je jer su svi Amerikanci, crni, žuti, bijeli, u koju god crkvu ili džamiju išli, Amerikanci su.
Evo me kao u Listi nadrealista kad onaj Mostarac kaže gdje neću biti neurozan, da sam normalan poludio, ili kako ono bi.
Večeras u Kabareu pantomima, naš čovjek, tamo završio školu za pantomimu. Nije to ko kod nas, škola za neke tehničare, za neke zanate nego .... gdje ti dijete ide u školu - u školu za pantomimu. Što svijet zanimljivo i drugačije živi, samo da ja to ništa ne vidim. Ko ima namjeru u Tuzli ostati najbolje da puno ne gleda, nekako mu se stuži samim nad sobom kad vidi kako mi zaostajemo u mnogo čemu. Ko ovdje bude treba da se druži i sa načelnikom, kad on počne da priča da smo daleko dalekoooo ispred drugih, imamo viziju, strategiju i drugo. Nekako zarazi tim svojim optimizmom pa plaćam račun za internet a sretna što imamo besplatan internet kojeg ne koristim, čekam i ovjeravam podugo sve u Šalter sali ali ja sretna što je to naj sala u ovom dijelu Europe.
Kad smo kod sala, pa ja nisam znala da se Socijalno onako sredilo unutra. Pa nema ništa od onih muzejskih eksponata koju su tamo bili, šaltara sa onim staklom koje u dnu ima polukružni otvor, pa se ti nagneš HALOOO, mora ona teta da čuje, dakle moraš pričati dovoljno glasno da te čuje, a dovoljno tiho i ulizivački u fazonu "manji od makovog zrna" da te ne vrati. Nema ni onih mašina za kucanje, pa kad udaraju du du du du ne smiješ ništa pitati, a kad se glava sa trajnom digne i pogleda preko naočara onda ti ko jado jadni progovoriš. E sad je nastupila nova era socijalnog, kompjuteri, mermer, staklo, nema onih šuba i tako dalje. I naravno došla ja, ne kao neki neodgovorni građani zadnji nego ja predzadnji dan da mi one markice stave na knjižicu. Sva sretna dođem kući kao da sam ne znam ti šta završila kad stiže vijest da je rok produžen. Ma nemam riječi, a nemam ni vremena, ćaoooo
S.M
|
