TUZLARIJE - TUZLA DANAS 09.04.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Dobar dan radni i neradni narode, baš je ovo lijep pozdrav – dobar dan, pa valjda nam i bude. Od dana je fino prošlo, ima još nekih manifestacija vezanih za Dan zdravstva, i Roma, pa će da pričaju o završnici TKT Festa i tako, nakupit će se vijesti u toku dana.
Ceste su razrovane s tim da su one prve rupe asfaltirane a rade nove dionice. Ulice su nam u kockama. Sad će da se nađu neki pametnjakovići i pitaju je li to nama neki Hrvati rade ulice jer te kocke brate dragi vrijeđaju neke nehrvatske oči. Kojim se mi glupostima bavimo treba samo da se uključe kamere i eto zabave za pametne i razvijene i one koje više ne možemo sustići. Najgora mi je je ova kao neka srednja linija, niti si u nekom divljem plemenu gdje se zna tačno plemenski poredak niti si u uređenom društvu nego smo onako, ko neki čardak ni na nebu ni na zemlji pa bi malo bili ovakvi malo onakvi.
Pored političara na najvišim državnim položajuma nemaju nas kad ni nervirati lokalni. Dodik svijetu živce pegla sa izbacivanjem prefiksa „bosanski“ iz naziva gradova. Parlamentarci sa povećanjima plata narod toliko sekiraju i uznemiravaju da meni nije jasno zašto se doslovno ne dignu pa ih sruše sa vlasti, ne bi ova zemlja ni primijetila da je ne vode oni koji sad sjede i kao odlučuju. Njihova primanja ne da su neralana nego su više neukusna. Pa zar baš niko da se nađe i kaže, de ba ljudi nema smisla.
Jutros sve bruji od vijesti da je otet Ante Jelavić, jedan od bivših političara, i sad traže za njega otkup. Bio bi fazon da poruče otmičarima, eto zadržite ga. Nije toliko važan on, ali uplaši me koliko u svijetu ima otmica i nestanaka ljudi, strašno, samo neko nestane pa ga godinama traže. I dan danas sve hodam dalje od ivice ceste kako su mi govorili kada sam išla u školu pa da me kao ko ne otme, a pored mene taksista profura ne mogu ga zaustaviti i da hoću, a ne da me još ko otima. Evo me kao u onom vicu sa babom kojoj otmu tašnu a ona galami za njima „a silovanje a silovanje“.
Gluposti mi neke padaju na pamet, tako se to valjda neozbiljno rodi, vidi se da nisam prvo dijete u porodici, prva djeca nekako uvijek budu ozbiljnija, strožije vaspitana, na njima se kola lome za dječije nestašluke, a mlađi se izvuku.
Ugodan vam dan, sunce sija, toplo je, poskidala se raja, valjda i oni kao i ja opet nemaju šta za obući. Sjedi se u baštama kafića, šeta se, pun je grad, nastava u punom jeku a ima i onih koji nisu iz Tuzle, uglavnom sve je vrlo živo kao i svako proljeće što bude.
S.M.
|
