TUZLARIJE - TUZLA DANAS 12.04.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Divan je dan, jučer sam obišla Tuzlu uzduž i poprijeko, i baš je fino sve olistalo, drveće je prekrasno. Gledam jučer one dijelove kod Kula na Sjenjaku, baš ima finog mladog drveća, pa dio gdje se uljeva Solina u Jalu. Šta se može, nemamo neke velike rijeke ali opet mi i taj dio lijep, korito interesantno.
Pa jeste li vidjeli što nam je u Tuzli bio Goran Milić? Inače njegove putopise pratim kad god stignem, posebno sam Australiju gledala i eto sada nakon Sidneja, Melburna, pa red je da se malo i u Tuzlu skokne, da vidi svijet kakav grad ima u ovom dijelu Europe. Ne daj Bože da ovo neko drugi kaže odmah bi ja skočila da branim rodni grad ali mora se priznati i da je Tuzla ljepša nego što je bila. Prije prvog svjetskog rata Tuzla je bila lijepa, imala je lijepu kombinaciju objekata pod uticajem istoka i zapada, počela je da se izdiže iz male radničke sredine, a onda je decenijama poslije sve to tonjenje uništilo pa su malo pomalo nestali lijepi objekti iz centralnog dijela grada. Inače, Tuzle se s kraja osamdesetih i početka devedesetih više sjećam kroz raju, zezanje i bezbrižnost nego nekih objekata. U glavi mi tada Tuzlanka, Centrotekstil, Mejdan i Pelikan u njemu, Šaćir, Pike, tu i tamo malo Sjenjak, Dom, i to je manje više to. Tu su i sjećanja na Vrtić, famoznu „peglu“. U odnosu na taj period Tuzla sada ima i novije objekte, modernija rješenja, a ostaje dosta onog našeg tipičnog za manje sredine, sve se vidi sve se zna.
Kad se kod nas neko spomene, odmah ide, ... ma znaš ti ko je to.... pa njegova mama mi bila učiteljica.... otac radio u Solani ... stanovali iznad Planike .... kako se ne sjećaš ... pa onda je li to ona ... ma ja ba .... sjećas se kad dade mini val .... pa onda ide za koga se udala, šta radi i slično. Tako da se kod nas, kako se neko upiše u matični ured živih, dok ga ne upišu u mrtve prati njegov život. Još ako je taj život bio od interesantnijih, imao nekih zanimljivih ljubavnih priča, afera, skandala, e to je prava poslastica.
Ti naši sugrađani, komšije nas tjeraju da i mi drugačije živimo. Kad komšiji dijete prohoda, e naše beba ima da prohoda sa pet mjeseci, ima da priča i da pjeva. Meni se čini da po tom pravilu u Tuzli svi magistriraju i doktoriraju, kao da govore .... on doktor nauka, onnnnn, pa taj nije dva broja znao sabrati, e sad ću i ja....
Po tom principu meni će balkon propasti šta sam cvijeća posadila, kona preko puta stavila pet saksija velikih da se hvali, iz kojeg bi drugog razloga, a ja odmah idem duplo. Cvijeća pun balkon, sve kone vidjela a ukućani nisu ni primjetili. Ko dvije muške glave, to je za njih viša matematika primjetiti cvijeće. Kažem ja sinu idi na balkon i gledaj ima li šta novo, gleda on gleda i ništa ne vidi, prošao jedan dan kaže on meni „mamma, nama naraslo cvijeće na balkonu“ cccccc pa nemam riječi, on stvarno misli da je to samo od sebe niklo.
E i ja završavm sad, idemo u hodanje, ima da se meni plati za odvojen život što ja ovo pišem u nedjelju. Tako oni političari imaju naknadu za odvojen život, jadni pate, a i njihove žene sigurno. Pa na ime tog odvojenog života oni imaju kao nečiju platu.
Kad bi se moglo nekako uvesti da se politikom ne može trajno baviti, biti doživotni političar nego evo ti prilika i onda daj i drugima malo.
Pozdravi svima.
S.M.
|
