TUZLARIJE - TUZLA DANAS 09.05.2009.
Servisne informacije
... i malo tuzlarija
Subota je lijepa i sunčana i radna. Kad značajan datum padne u subotu odmah mi još značajniji postane. Dakle, danas će da se priča o Danu Europe, Danu pobjede nad fašizmom, i Danu zlatnih ljiljana.
Na Banji će da se otkrije novo spomen obilježje zlatnim ljiljanima a nalazi se desno od spomenika braniteljima Tuzle 1992 – 1995.
Kod mene je sve brzo i ubrzano, nemam ja to kad polako ni jesti ni hodati, ni bilo šta drugo pa nisam neki reper za ocjenu brzine ali imam utisak da u Tuzli sve kasni sa gradnjom. Kad smo mi davno pisali o namjeri da se pravi još jedno spomen obilježje i evo tek sada je gotovo. Tako je i sa većim i manjim projektima, rokovi se ne poštuju, a kada se svečano otvori mnogo šta nije ni završeno kako treba. Eto to mene nervira, ma ja, znam, ima sad svijet da se sruši.
Danas su i protesti koji se danima najavljuju, svi pozivaju na proteste i baš me zanima osim organizatora i onih koji su pozivali i podržavali, kao i novinara koji će to pratiti, ko će još biti? U proncipu smo inertni kada su neki protesti u pitanju, malo se ko vidi u ulozi štrajkača nego misli neko će to drugi. Iako se u principu slažu da bi trebalo šta napraviti današnji sunčan dan će iskoristiti vjerovatno za nešto drugo. Ali, što kažu, živi bili pa vidjeli.
Sa važnih tema prelazimo na bizarnosi u mojoj režiji. Kad ja odlučim da se kao odmorim bar malo ili šta čitam, ili gledam TV, to mi je greška broj jedan, jer meni to neda mira. Tako jučer čitam o kanibalizmu, svašta tu nešto piše, nama koji ne jedemo ljudsko meso neshvatljivo je da toga još ima i da nije baš tako rijetko kako se misli, niti je stvar prošlosti. Perverznjaci odu hirurgu da im malo sjecnu mesa pa posluže ga gostima. Zanimljivo je da psiholozi kažu da su tragovi kanibalizma, od kojeg nisu bježali ni naši balkanski preci, u grickanju noktiju, zanoktica i sl. Ono što se moglo očekivati je da naša zemlja nema zakon koji jasno definiše određene fenomene pa tako ni kanibalizam. Nismo jedini, još je puno zemalja pa ispade da je kanibalizam društveno neprihvatljiv ali ne i zakonom zabranjen.
Kazali su ljudožderi da su im bijelci puno slani a Japanci prava poslastica. E nakon ove moje priče meni se ne jede ništa. Inače pisati o određenim gadostima nije loše kao dijeta. To je ono kao kad krenete pješke u nekoj zgradi u vrijeme ručka, pa mirisi kupusa, prase kad se uvuku u nozdrve sve se nadaš da se to kod nekoga drugog kuha (to je bilo kad sam bila dijete da se odmah zna, da ne misli neko da sam te sreće da mi neko kuha).
A sada spektakl, ja odlazim.
S.M.
|
