TUZLARIJE - TUZLA DANAS 19.06.2009.
Servisne informacije
...i malo tuzlarija
Petak je, toplo je, najavili za vikend zahlađenje, a sada je na snazi zatopljenje. Sjednica Vlade TK se održava, jučer protesti na sve strane i kao što vidite, kad se masa pokrene ima nekog efekta. Da jučer nisu galamili ispred federalne Vlade ne bi se ništa ni desilo, znači sve se može kad se hoće. Biće toga sve više, stvarno su političari izgubili kompas u svom prokletstvu, otimanju ali i nesposobnosti.
Kulturnih događaja ima ali posjetilaca nema, zaljučak je koji mogu da kažem nakon niza promocija, predstava i izložbi na kojima sam bila. Mislim da je vrijeme da sami sebe ne zavaravano i da kažemo da nedostatak publike nema veze za novcem i nedostatkom vremena, kad se hoće sve se može, a izložbe i promocije i mnoge predstave su besplatne.
Kako govornicima odgovara tako se i broj stanovnika Tuzle mijenja, nema sumnje da se znatno povećao u odnosu na prijeratni period pa se sve češće navodi i broj od oko 170 000 pa i 200 000 staovnika. Procjenjuje se, a zvaničnih podataka nema, jer taj broj je vrlo značajan za mnogo šta pa i za određene povlastice. Ali da sada ne ulazim u to nego da se vratim kulturi, odnosno kulturnim događajima u gradu. Ako od broja, recimo 170 000 stanovnika Tuzle, na otvaranje izložbe dođe doslovno deset ljudi, a u pozorištu glumci igraju za petnaest gledalaca onda je jasno da ne postoji interes za kulturne događaje.
Kod nas se dolazi na poznato ime, ne na svjetski poznato ime, nego znamo ga, kolega, komšija, išli u školu s njim pa hajde da vidimo šta to ima. Što neko ima više prijatelja i rodbine, a i radnih kolega, veća je i posjeta. Nije onda čudo da se desi da je nekome prvi put u životu da uđe u Galeriju jer je dobio poziv pa eto da vide šta to ima. Dobro je, neka i poziva, neko će doći pa mu se možda i dopadne šta. Zatim se dođe i kada igra Zijah Sokolović, pročita u spisku glumaca Nada Đurevska, Petar Kralj ili druga zvučnija, provjerena imena. Tada dolaze oni koji su ta imena negdje već gledali, ali stižu novi glumci, i oni bi pokazali šta znaju a ne samo svojoj rodbini.
Ne može se niko ni nazor vući ni tjerati da nešto posjećuje, zato kažem bio bi red da pojedinci prestanu pričati o Tuzli kao gradu u kojem se ništa ne dešava, i to baš oni koji nikada i ne dolaze na nešto jer da dolaze znali bi da se itekako dešava ali nema to ko da vidi. Sinoć na izložbi Džengisa Redžepagića osjećala sam se vrlo neugodno zbog tog čovjeka, gosta u Tuzli, čijem otvaranju prisustvuje deset ljudi od koji je pola na zadatku (i ja). Ovo se jedno može sistemski rješavati, pa ako škola i roditelji ne nauče dijete ili ako dijete ne stekne naviku da s roditeljima ide negdje, samo ga poseban lični interes može poslije dovesti do kulturnih događaja.
Djeca koju su roditelji navikli da idu na more svake godine to im postaje normalno pa i kada sama zasnuju porodice nastavljaju i naviku. Isto je i sa odlaskom na utakmice, a i crkve i džamije, temelj je u porodici a za slučaj da izostane onda je tu škola kao obrazovna institucija koja može uticati na dječiji interes.
Ugodan vam dan
S.M.
|
