TUZLARIJE - TUZLA DANAS 08.07.2009.
Servisne informacije
.... i malo tuzlarija
Osvanulo je sunčano ali se sada već nešto muti, sparina je velika. Jučer sam se skuhala tako je bilo neko teško vrijeme. Kod "Limenke" sam slikala Zeničane koji su krenuli na "Srebrenički marš" pa se uputili do Kapije da odaju počast našim žrtvama kobnog 25. maja 1995. godine.
E sada idemo dalje, kreće rubrika „Na današnji dan“. Pa kaže, na današnji dan prije tačno četrnaest godina ja sam se porađala, pa kao i kad koka snese jaje mora to cijeli svijet da zna.
Na svaki rođendan sina neko me posebno raspoloženje obuzme, sreća pomješana sa sjetom i navalom nekih prisjećanja i emocija. Smijem se pa mi tužno. Sjetim se žene koja je bila u sobi samnom nakon poroda pa kaže „rekao je meni moj čojk bude li muško da će mi kupiti margarin“. Te ratne ´95. pojavili se neki margarini, bio je jedan veliki kao cigla, pakovanje od kilogram, a poslije i u okrugloj plastičnoj posudi, neka druga vrsta. Taj veći je jedno vrijeme bio oko 20 KM, a u ratu je sve, baš sve imalo iskrivljene vrijednosti. Život nije vrijedio ništa, a neke stvari, inače bezvrijedne, jeftine, postale su od gotovo neprocijenjive važnosti. Uglavnom za ženu koja je negdje pored Tuzle jako teško živjela velika je radost bilo obećanje da će dobiti margarin, sina je rodila, a da li je margarin dobila ne znam, valjda jeste, zaslužila je.
Tada sam mislila samo da bude sve u redu, da i ovo prođe, da je dijete zdravo i da ne bude granatiranja kada ga budemo iznosili iz bolnice. Danas opet mislim neka bude dobro, neka mu prođe kako treba rođendan kojem se toliko raduje. Valjda su to godine kada se tako lijepo, bezbrižno živi, kada je bitno samo da se bude sa društvom i igra, a drugi će da se brinu za sve drugo.
Malo svojih uspomena podijelila sam i sa vama, nemojte zamjeriti, dođu meni ti talasi kada me razne emocije uhvate i dok ja to ne kažem ili ne napišem, ne funkcionišem.
Sada se mora ići, da vidim gradonačelnika Pečuha.
Ugodan vam dan
S.M.
|
